Danas Grčka, sutra ceo Balkan...

Autor: Tamara Opačić

U subotu 20. prosinca s grčkim pobunjenicima solidarizirali su se njihovi istomišljenici iz Splita, Pule, Rijeke, Zadra i Zagreba. U Zagrebu su aktivisti na nekoliko mjesta izvjesili transparente s natpisom Solidarnost s pobunom u Grčkoj i polijepili su nekoliko stotina komada zidnih novina s informacijama o stvarnoj situaciji. Desetak aktivista okupilo se ispred grčkog veleposlanstva.

"Naši životi ne pripadaju državama i njihovim plaćenim ubojicama! Sjećanje na ubijenu braću i sestre, prijatelje i drugove, ostaje živo kroz naše borbe! Mi ne zaboravljamo svoju braću i sestre, mi ne opraštamo ubojicama. Molimo vas, prevedite i širite ovu poruku za dan zajedničkih koordiniranih akcija otpora (20.12.2008.) u što više mjesta na svijetu" glasio je proglas kojeg su grčki pobunjenici poslali diljem svijeta s atenskog Politehničkog fakulteta 18. prosinca.

"O ovoj akciji razmišljali smo još od kada je čitava stvar započela. Cilj akcije bio je da pokažemo našim grčkim kolegama kako nisu sami, ali i svratiti pažnju domaćoj javnosti na činjenicu da ustanak u Grčkoj još uvijek traje unatoč sve manjem interesu buržoaskih medija", rekao je Hrvoje, jedan od članova Mreže anarhosindikalista/kinja Hrvatske (MASA).

Prema Hrvojevim riječima, akcija je od samog početka zamišljena kao čisto simbolična pa niti nisu pozvali velik broj ljudi koji bi im se pridružio. Kako akcija nije bila prijavljena, a ni sami organizatori nisu znali kakva će biti situacija sa policijom pred ambasadom, odlučili su da ih se okupi manje od 20 kako se skup ne bi mogao tretirati kao neprijavljen. Iz sličnog razloga nisu kontaktirali niti velik broj medija zbog straha da informacija ne procuri u javnost. Policija se na sreću okupljenih nije pojavila.

U Ateni i ostalim većim grčkim gradovima već dva tjedna traju ulični sukobi. Prosvjednici, mahom studenti i učenici anarhističkih svjetonazora, izašli su na ulice nakon što je u policijskoj pucnjavi 6. prosinca ubijen petnaestogogodišnji učenik Alexandros Grigoropoulos. Nakon nekoliko dana borbe s policijom pridružili su im se i samoorganizirani radnici, a prosvjednici su se utaborili u zgradama grčkih sveučilišta u čije prostore policija zakonom nema pravo pristupiti. Za grčku vladu situacija u zemlji daleko je od bajne, a koliko je daleko sve otišlo najbolje objašnjavaju riječi njihovog premijera Kostasa Karamanlisa koji je na izvanrednoj sjednici Vlade poručio kako su oni koji izazivaju nerede i vandalizam neprijatelji demokracije te je zatražio njihovu društvenu i političku izolaciju.

Hrvoje navodi kako ne vjeruje da se išta slično u skorije vrijeme može dogoditi na našim prostorima.

Revolt u Grčkoj je potaknut problemima koji sve nas sve više tište. Od smanjenja radničkih prava do komercijalizacije obrazovnog sustava, od globalne ekonomske krize do neoliberalnih reformi zdravstva. Ubojstvo petnaestogodišnjaka bilo je samo okidač, kap koja je prelila čašu. Problemi su globalni. Radi se samo o tome da u Grčkoj postoji zdrava tradicija prosvjedovanja i izražavanja mišljenja koja nama nedostaje. Kod nas je većina ljudi naviknuta na to da budu samo pasivni promatrači. Ali i tome mora jednom doći kraj. Kako će se kriza zaoštravati, a ljudi postajati sve očajniji, počet će razmišljati i o radikalnijim metodama borbe i korjenitijim promjenama od jednostavne smjene vlasti. Nadam se samo da će, kada za to dođe vrijeme, utjecaj anarhističkih ideja biti dovoljno jak da čitavu stvar gurne u slobodarskom smjeru, jer u takvim situacijama uvijek prijeti opasnost uspostavljanja despotskih režima.

Osim same pobune, ono što mori svjetske i hrvatske anarhiste je način na koji su grčki sukobi tretirani u svim mainstream medijima. Tako su brojne naslovnice svjetskih medija preplavljene slikama razbijene i zapaljene imovine i simbola sveprisutnog blagdanskog ugođaja.

Mediji su fokusirani isključivo na destruktivnu stranu ustanka dok u potpunosti ignoriraju sve konstruktivne elemente koji su zapravo najzanimljiviji. Naime u Grčkoj je u toku okupacija čitavog niza javnih objekata, škola, fakulteta, sindikalnih središnjica, pa čak i gradskih vijećnica. U tim objektima se odvijaju masovni skupovi na kojima se raspravlja o tome što dalje odnosno počinju se formirati direktno-demokratske strukture, a jedna od laži mainstream medija je da ustanak nema jasno definiranih zahtjeva. Mediji čak iskrivljavaju i sliku o samom nasilju pokušavajući ga prikazati potpuno nasumičnim premda je ono uglavnom usmjereno protiv simbola države i kapitalizma dok se izbjegava uništavanje imovine 'običnih' ljudi, dodao je član MASA-e.

Hrvoje smatra da postoje situacije u kojima je primjena nasilja potpuno legitimna, i to prvenstveno kao odgovor na represiju i eksploataciju. Mogu li tvrditi da je svaki bačeni kamen u Grčkoj apsolutno nužan i opravdan? Naravno da ne mogu, ali u globalu podržavam ono što se tamo događa.

Zbog nezadovoljstva načinom izvještavanja većine medija, kao skroman pokušaj da se probije nastala medijska blokada udruženi anarhosindikalisti iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine pokrenuli su vlastiti
portal s vijestima iz Grčke. Već po ulasku na portal jasno je vidljiv banner s natpisom Vijesti koje nećete naći u kapitalističkim medijima. Na njemu aktivisti ovdašnjih prostora objavljuju prevedene vijesti među kojim se nađe i pokoji dopisnički tekst njihovih prijatelja s lica mjesta. Jedan od razloga koji je potaknuo nastanak takvog portala je brisanje posta pod nazivom Situacija u Grčkoj se ne smiruje, ali grčki mediji i velike svjetske medijske korporacije pokušavaju spriječiti da prave informacije o trenutnim dešavanjima u Grčkoj dopru do svjetske javnosti s foruma beogradske televizije B92. Na pitanje koji događaj tijekom ova dva tjedna iz Grčke smatra najvažnijim, a da nije zapazio da se o njemu izvještavalo u spomenutim medija, Hrvoje spominje okupaciju zgrade Generalne konfederacije grčkih radnika (GSEE) 17. prosinca.

Ta okupacija pokazuje da se radnici počinju suprotstavljati birokraciji 'žutih' sindikata, koja svim silama pokušava potkopati cijelu stvar, te da se počinju sve aktivnije uključivati u pokret. Njihova je participacija posebno važna. Ukoliko bi došlo do zauzimanja radnih mjesta i formiranja radničkih vijeća, situacija u Grčkoj bi prerasla u pravu socijalnu revoluciju. U svakom slučaju, smatram da je to ključan element cijele priče, objasnio je mladi anarhosindikalist.

Izvor