Reply to comment

Proglas sa kraja blokade Polithnike

Blokada Politehnike se završila u ponoć 24. Decembra – Borba se nastavlja…

Proglas sa kraja blokade Polithnike

Neposredno nakon ubistva Alexandrosa Grigoropoulosa od strane člana specijalne policije i prvih sukoba na ulicama Eksarhije, Univeritet Politehnike zauzet je i pretvoren u centar izražavanja društvenog besa. Budući da je mesto istorijski i simbolički povezano sa uspomenom na pobunjenike i veliki deo društva koji se borilo protiv vlasti od perioda diktature vojne hunte sve do današnje moderne totalitarističke demokratije – Politehnika je postala mesto gde se na stotine ljudi spontano okupilo: drugovi, omladina i radnici, nezaposleni, učenici, emigranti, studenti…

Borba protiv sila represije i zapaljene barikade po okolnim ulicama postale su iskra revolta koji se širio putem spontanih protesta u gradu i okupaciju Ekonomskog univerziteta i Pravne škole uz napade usmerene protiv države i simbola kapitalizma i centralnom delu Atine i u većini gradova širom zemlje. U narednim danima dok su na hiljade demonstranata učestvovale u nemirima i napadima na banke, ministarstva i velike supermarkete, uz okupacije škola i državnih zgrada, sa omladinom koja opseda i napada policijske stanice, kordone policije koji čuvaju zatvor Koridallos i parlament, pobuna je postala opšta; revolt koji je izazvan ubistvom A. Grigoropoulosa i koji je eskalirao brzom reakcijom stotina drugova i drugarica koji su na to odgovorili širokim protivdržavnim nasiljem, motivišući akcije besa i solidarnosti izvan granica Grčke, širom sveta. Ovaj revolt koji se zakuvavao u uslovima opšte ofanzive države i gazda protiv društva, narastajći u realnosti svakodnevnog umiranja slobode i dostojanstva, koje je osigurano za eksploatisani narod povećanjem državne diskriminacije, siromaštvom, eksploatacijom, represijom i kontrolom. Ovaj revolt koji se uporno spremao, čak i u najtamnijim vremenima državnog fašističkog terora, kroz svaki mali, ili veliki gest otpora protiv pokoravanja i predaje, držeči otvoren put kojim je još više ljudi izašlo na ulicae. I ovoj burnoj društvnoj stvarnosti, zauzeta Politenika je postala referentna tačka za direktne sukobe sa državom u svim njenim formama i svim mogućim sredstvima, putem neprestanih sukoba i izliva pobune koji su srušili poredak i sigurnost gazda, razbijajući lažnu sliku da je društvo saglasno i nemo pred njihovim ubilačkim namerama. Postala je mesto gde su se sastajali društveni i politički akteri i uticali jedni na druge putem masovnih zborova i svakodnevnim učestvovanjem u blokadi. Funkcionisala je kao kontra-informativna baza putem proglasa i plakata, svog bloga i radio stanice i sa razglasa objavljivala vesti i poruke o pobuni koja je bila u toku. Takođe je oživela političke inicijative za pobunu, kao što je poziv Politehnike na svetski dan akcije 20. Decembra koji je proizveo koordinovanu mobilizacije u više od 50 gradova u različitim zemljama, kao i koncert 22. Decembra održan ispred Politehnike u znak solidarnosti i finansijske podrške svim drugovima zarobljenim od strane države, kao i poziv na demonstracije u znak solidarnosti sa zatvorenicima koje su organizovane od strane drugova koji su uzeli učešće u otvorenoj skupštini zauzete GSEE (Glavna Konfederacija Radnika).

Kao baza pobune koja se održala 18 dana, zauzeta Politehnika je bila neprekidni poziv na nepokornost ljudima koji se bore širom sveta i simbol solidarnosti sa svim taocima koje je država zarobila tokom borbi. Bila je teritorija koju smo koristili da raširimo poruku solidarnosti narodu koji je pod opresijom. Teritorija samo-organizovane, društvene i klasne kontra-ofanzive protiv sveta kojim vladaju autoriteti, protiv njihovih mehanizama i simbola. Ovi činioci i vrednosti borbe stvorili su osnovu da se eksploatisani sretnu u pobuni, da naoružaju svoju svest i možda po prvi put da revolt bude prihvaćen od toliko mnogo ljudi različite starosti i nacionalnosti; ljudi sa kojima su anarhisti i anti-autoritarci nosili iste parole protiv policije, delili iste reči, borili se na isti način, isti bes protiv onih koji nam otimaju živote i često ista vizija slobodnog sveta, jednakosti i solidarnosti.

Iz ovog razloga, represija nije ispoljena samo kroz policijsko nasilje, hapšenja i zatvaranja demonstranata, već i putem idološkog napada usmerenog sa svih strana političkog sistema koji uvideo da represija, na kojoj je utemeljen, ne samo da nije u mogućnosti da obuzda talase revolta, već ih naprotiv i izaziva. Ovaj ideološki napad je selektivno usmeravan ka anarhistima koji su bili politički činilac pobune, jer je njihov uticaj kroz akcije i propagandu bio jak i zbog opasnosti po državu usled njihove direktne komunikacije i koordinacije sa hiljadama potlačenih. U ovakvoj situaciji nastao je histeričan pokušaj da se demonstranti podele na “primerne učenike” na jednoj i “zle, maskirane anarhiste i pljačkaše emigrante” na drugoj strani, kao i da se proširi stari mit o provokaterima, nebi li se ugušio bes zbog ubistva učenika, obuzdala društvena eksplozija, izolovali i slomili centri pobune. (Inače ovo je ista retorika represije koja je dovela do ubistva A. Grigoropoulosa, pošto je odgovorna za obeležavanje određenih društveno-političkih okolnosti, objekata i ljudi kao untrašnjih neprijatelja nad kojima bi je državno nasilje „legitimno“). U ovom nastojanju države, optužbe upućene Politehnici bile su svakodnevne i nisu prestajale, uz podršku političara i kampanju kapitalističkih medija. Posle sukoba u Eksarkiji i okolini Politehnike tokom noći 20. decembra, država je preko javnog tužioca pretila upadom policije pošto je uprkos protivljenju uprave ukinula akademsku autonomiju univerziteta, u cilju da uguši pobunu napadom na jedno od prvih mesta na kome je počela. Njihove namere su propale jer smo odbili da pristanemo na ultimatume, jer smo odlični da odbranimo društveni i politički prostor koji smo stvorili, pozvali na okupljanje i podršku blokadi, te 22. decembra organizovali koncert solidarnosti sa zatvorenicima kome je prisustvovalo na stotine ispred Politehnike. Pretnje da će blokada biti ubrzo razbijena nastavile su se sledećeg dana, 23. decembra, kada smo, u toku masovnog zbora na kome se dogovaralo o okončanju blokade, saznali da ministarstvo unutračnih poslova i policija zahtevaju da podhitno napustimo teritoriju univerziteta ili će policija upasti na Politehniku. Naš odgovor je bio da Politehnika ne pripada ni ministarstvu ni policiji da im je predamo; pripada pobunjenom narodu koji odlučuje isključivo kriterijuma pokreta, a ne ucenama i ultimatumima od strane državnih ubica. Zbog toga smo blokadu produžili za još jedan dan i organizovali skup u centru Atine u znak solidarnosti sa uhapšenima. Ni jedna represivna metoda, niti ideološki napad nije uspeo, niti će uspeti da ucenama normalizuju situaciju i nametnu društveno i klasno pomirenje. Ništa više nije isto! Prevazilaženje straha od izolacije i društvenih podela, povelo je hiljadame mladih ljudi, zajedno sa muškarcima i ženama svih doba, izbeglicama i doseljenicima, radnicima i nezaposlenima koji su zajedno stojali na ulicama, na barikade da se bore protiv onih koji upravljaju našim životima i unižavaju naše dostojanstvo i slobodu. Ovo je realnost koja pali plamene narednih pobuna, njihovog jačanja i produbljivanja, sve do potpunog razaranja sveta gazdi. Jer glasno poručili da ti dani pripadaju Aleksisu, Michalisu Kaltezasu, Karlu Đulijaniju, Kristoforosu Marinosu, Michalisu Prekasu, Mariji Koulouri i svim drugovima ubijenim od strane uniformisanih državnih ubica; ovo nisu teški dani koji pripadaju smrti, već ŽIVOTU! Životu koji cveta u borbi, na barikadama, u pobuni koji se nastavlja. Sa završetkom blokade Politehnike koja je trajala 18 dana, šaljemo našu najtopliju solidarnost svim ljudima koji su postali deo ovog revolta na mnogo različitih načina, ne samo u Grčkoj, već i mnogim zemljama Evrope, Južne i Severne Amerike, Azije i Australije. Sa svima sa kojima smo se sreli ostajemo zajedno, boreći se za oslobađanje svih uhapšenih, ali i za nastavak borbe sve dok čitav svet ne bude slobodan. Za svet bez gazdi i robova, bez policije i vojske, bez granice i zatvora.

SMRT DRŽAVI! – ŽIVELA ANARHIJA!
ZAHTEVAMO HITNO OSLOBAĐANJE SVIH UHAPŠENIH U POBUNI!
BORBA SE NASTAVLJA!

Blokada Politehnike 24. decembar 2008.

Prevod: Centar za liberterske studije
Izvor: On the Greek Riots

Reply

  • Web page addresses and e-mail addresses turn into links automatically.
  • Allowed HTML tags: <a> <em> <strong> <cite> <code> <ul> <ol> <li> <dl> <dt> <dd>
  • Lines and paragraphs break automatically.

More information about formatting options