Danas Grčka, sutra ceo Balkan...

Prema onima koji se okupe na trgu Syntagma vladine se snage odnose brutalno zato jer se boje slobode mišljenja koja se tamo stvara

Grčko se ljudstvo trenutno nalazi u otvorenom i stvarnom ratu sa čudovištem koje je u antičkoj mitologiji bilo poznato kao Lernejska Hidra. Danas se to čudovište zove neoliberalizam. Na našu nesreću ne samo da to čudovište ima mnogo ruku, već ima i puno duže ruke... Na našu nesreću to čudovište nije mit nego stvarnost.

Moje osobno iskustvo ovotjednih nereda na ulicama Atene je sljedeće: nakon što smo bili obasuti stotinama kemikalija na trgu Syntagma, potisnuli su nas sa samoga trga u okolne ulice. Gdje god smo marširali odmah smo bili okruženi teško naoružanim pripadnicima policijskih Delta snaga koji su nas pokušali zastrašiti upirući prstima prema nama, bacajući kamenje na nas i vrijeđajući nas. Jedan moj prijatelj je ozlijeđen kamenom kojeg je dobio u glavu. Da ga je kamen pogodio samo nekoliko milimetara drugačije mogao ga je i ubiti.

Dok smo pokušavali pobjeći odjednom sam primjetila kako je policija zatočila jednog madića i počela ga mlatiti. Okrenula sam se i viknula na njih da prestanu. Međutim, kada su me ugledali, četiri policajaca su me okružila, bacila na pod, počela udarati nogama i tući pendrecima. Napokon mi je u pomoć priskočio prijatelj ali i on je "dobio svoje". Dok su nas tukli viknula sam: "Što to radite?" a policija je odgovorila: "Šuti, droljo!" Ne osjećam strah sada kao ni onda kad su me tukli. Osjećam bijes jer su nevini ljudi postali žrtve otvorenog i nepotrebnog nasilja.

Ovotjedno isksustvo s atenskih ulica samo mi je pokazalo da su vlasti prestrašene onim što se više od zadnjih trideset i pet dana događa na trgu Syntagma i drugim grčkim gradovima i susjedstvima. Njima se ne sviđa činjenica da se ljudi sastaju i pričaju o demokraciji i ekonomiji, da pričaju o pitanjima koja su trenutno pod kontrolom vlasti. Oni ne žele da mi dijelimo i razmjenjujemo mišljenja nego da samo pasivno prihvaćamo medijsku propagandu. Njima se ne sviđa činjenica da unatoč svim njihovim agresivnim naporima prosvjednici ne pokazuju nikakav znak zastrašenosti.

Grčko ljudstvo neće odustati sve dok vlada, Međunarodni monetarni fond i Europska centralna banka ne napuste zemlju. Za manje od dvanaest sati nakon što smo premlaćeni od strane policije nanovo smo zauzeli trg Syntagma. Do šest sati ujutro mladi ljudi koji čuvaju trg očistili su ga od ostatka suzavca i ponovno postavili transparente i ostale stvari na mjesto. Nastavili su svoj rad i do večeri je najveći skup ovoga tjedna bio u punom zamahu.

U zadnjih četrdesetak dana sastanci na trgu Syntagma razvili su specifične zahtjeve u vezi grčke ekonomije, državnog sistema te o općenito budućnosti naše zemlje. Naša radna grupa za ekonomiju nedavno je distribuirala brošuru koja informira ljude o tome što točno znači novi plan rezanja u smislu privatizacije, dodatnih poreza, itd. Isto je tako pripremila rječnik u kojem objašnjava ekonomske koncepte kako bi ljudi bili potpuno i propisno informirani te kako ne bi nasjeli na medijsku i vladinu propagandu.

Većina se diskusija koncentrira oko pitanja eura te ljudi – puno više nego ranije – ocjenjuju euro kao nešto što ih je eksploatiralo i od čega su imali malo koristi. Zajednička valuta je pitanje oko kojeg nastaju podjele u gorućim debatama, ali ipak postoji konsenzus oko toga da status eurozone i eura ubrzano opada te se pojavljuju česti zahtjevi za ukidanjem eura i za tim da se Angela Merkel izgubi.

Takvog je karaktera forma otpora protiv terora kojeg vrši Vlada. Valja također primjetiti da svaka radna grupa često poziva akademike i intelektualce da prisustvuju generalnom sastanku kako bi informirali ljude o ekonomskoj krizi i potom odgovarali na pitanja iz publike.

Do danas sindikati nisu najavli nikakvu generalnu mobilizaciju. Međutim, očekuje se da će se drastične rekacije pojaviti kada se nove mjere počnu provoditi, počevši od 1. kolovoza. Do danas je također nejasno kako će na privatizaciju reagirati radnici u javnom sektoru. No, trenutno se ipak mnogi radnici u javnim kompanijama komešaju.

Što se tiče utjecaja novih mjera rezanja na svakidašnji život, ljudi su uglavnom zabrinuti zbog smanjivanja plaća; rasta direktnih i indirektnih poreza- poreza na imovinu koje će morati plaćati i mali vlasnici (puno ljudi u Grčkoj ima mala privatna prebivališta u gradu i kuću na selu)- također su zabrinuti zbog ukidanja kolektivnih ugovora o radu čime će se smanjiti i pregovaračka moć radnika.

Izvor

Dok mu legitimnost ubrzano kopni, Papandreou se okreće brutalnosti, provokacijama i „kemijskom ratu“ u očajničkom pokušaju da zadrži vlast.

Bili su posljednja linija obrane između Parlamenta i naroda. Ljudski štit koje je razdvajao otuđenu elitu unutra i bijesne mase izvana. Jedina stvar između neoliberalnih reformi i socijalne revolucije. Između štednje i smjelosti. Između europskog financijskog kapitala i grčke demokracije.

I za trenutak činilo se da mi linije mogle popucati, brane popucati, a rijeke nezadovoljstva razliti se halama moći. Vani su već postavljena simbolička vješala. Ljudi su željeli metaforičnu krv. Ali većinska miroljubiva većina nije bila voljna uteći fizičkom nasilju da to ostvari.

To jest, sve do trenutka, kada su Papandreouovi jurišnici napravili ono što rade najbolje: isprovocirali nerede. U nenadmašnom prikazu potpune nebrige za demokratsko pravo na miran prosvjed, policija je indiskriminirajući bacala velike – neizmjerne- količine suzavca u gomile mirnih prosvjednika.

Prema "live blogu" britanskog Guardiana „čini se da policija ispaljuje suzavac prema ljudima koji bježe i spuštaju se prema stanici metroa. Ovo izgleda kao vrlo dvojbena policijska taktika… odgovor organa represije izgleda prilično indiskriminirajuće“.

Uistinu, dok su specijalne policijske jedinice ispaljivale kanistar za kanistrom, jedna grčki član Parlamenta optužio je Papandreouvu vlada za "kemijski rat" protiv vlastitog naroda. Stotine mirnih prosvjednika zatražilo je medicinsku pomoću dok su se borili da dođu do zraka, padali u nesvijest ili kašljali krv.

Kao što je izvjestila Helena Smith iz Guardiana: Prosvjednici su vodili bliske borbe s specijalnim policijskim postrojbama, opasno visoke razine suzavca ispunile su zrak i Trg Syntagma, centar novog grčkog pokreta otpora, potonuo je u kaos.

U samo nekoliko minuta, trg je sličio na ratnu zonu, više nalik na Gazu nego na cvjetajuće središte zapadne metropole, dok su krš i ruševine poslije bitke bili vidljivi svuda: u gorećim barikadama, uništenim pločnicima, skrhanim zidovima, razbijenim dućanima i kioscima.

„Koriste se opasno velike količine suzavca da bi se terorizirao narod“, izjavio je Athanasios Pafilis, komunistički zastupnik, dok se u Parlamentu zaključivala dvodnevna debata o mjerama za smanjenje duga. „Ovo je nemoguća situacija…svjedočimo kemijskom ratovanju i to mora prestati“.

„Policijske snage se bez ikakve provokacije počele ispaljivati suzavac posvuda“, izjavio je Andreas Skourtis, arhitekt koji je sudjelovao u demonstracijama protiv mjera štednje i privatizacije.

„Očito su djelovali po dobro osmišljenom planu. Ova vlada je napravila sve što je moguće ne samo da udalji gomile, nego da provede mjere pod bilo koju cijenu. Ljudi su zaista bjesni. Civili su napadnuti ne samo na Syntagmi, već po cijelom gradu“.

Po Grčkoj kruže izvještaji u kojima se navodi da je policija koristila ilegalne karcinogene kemikalije umjesto standardnog suzavca. Na nekim od kanistara koje su zaplijenili prosvjednici vidi se da je rok za korištenje suzavaca davno prošao, na ovom još 1995.

Što je gore, moglo se jasno vidjeti kako policija aktivno provocira nenaoružane prosvjednika bacajući kamenje na njih. Jedan video jasno prikazuje kako je nekoliko agents provocateurs odvedeno i zaštićeno iza policijskog kordona. Jedan od najšokantnijih videa prikazuje kako policajac brutalno udara nenaoružanog čovjeka u glavu.

Donosimo neke od najuznemirujućih snimaka od 29 lipnja:

Najšokantniji snimak od svih, govori sam za sebe:

Policijski provokatori (kasnije utvrđeno da su u pitanju neonacisti) iza policijskih linija:

Očevidac opisuje kako je policija bacala kamenje na ljude: "Bili smo 'kouklofori' (maskirani huligani) [sarkastično]. I nosili smo maske [sarkastično]. Specijalna policija bacala je kamenje. Mi nismo bacali, a oni su bacali kamenje namjerno i naslijepo na trg. Naslijepo. Bili smo gore (na gornjem trgu) bez maski. Bili su tamo i fotografi – mnogo novinara koji su nas fotografirali. Ljudi su bili bez maski. Oni (policija) bacali su kamenje na ljude, obične ljude".

Snimke policajca kako bacaju kamenje na prosvjednike:

Policija baca suzavac na ljude zarobljene na stanici metroa:

Russia Today posjeduje snimke policije kako baca suzavac na većinom mirnu gomilu:

Russia Today izvještava o "kemijskom ratu" protiv naroda:

Bolničari evakuiraju ozlijeđene prosvjednike:

Još policijskog nasilja:

Izvor

Između masovnih prosvjeda i povijesnog 48-satnog štrajka, jedno „ne“ grčkog zastupnika moglo bi gurnuti Grčku prema bankrotu, a svijet prema globalnom financijskom krahu.

Oči svijeta uperene su u Grčku. Ili preciznije, prema Trgu Syntagma, gdje se 300 parlamentarnih zastupnika priprema za ključno glasanje o nametnutim mjerama štednje EU-MMF-a– i gdje će se sliti stotine tisuća grčkih građana u pokušaju da spriječe izglasavanje zakona, tijekom prvog 48-satnog štrajka u zemlji od pada diktature.

Osjeća se napetost u atenskom zraku. Jučer su prosvjednici i pripadnici Komunističke stranke „osvojili“ Akropolu i razvili transparent u kojem pozivanu na masivni organizirani protuudar. Danas, više od 5 000 policajaca mobilizirano je u centralnoj Ateni, pripremljeni za epski sukob s stotinama tisuća radnika u štrajku i „Bijesnih“.

Ono što se sada dešava u Ateni uistinu je od povijesnog značaja. Uistinu, superlative na stranu, gotovo je nemoguće opisati ozbiljnost situacije. Ono što se dogodi u sljedećih 48 sati u Ateni odredit će sudbinu cijele eurozone, EU i svjetske ekonomije u cjelini. Ovo je klimaks eurokrize.

Evo dakle kratkog sinopsisa: danas (tekst je napisan 28. lipnja), grčki članovi parlamenta počinju raspravljati o novoj rundi mjera štednje i privatizacije, koje su uvjet Grčkoj da bi dobila zadnju isplatu prošlogodišnjeg paketa „pomoći“ u iznosu od 12 milijardi eura, i drugi paket vrijedan 80-120 milijardi eura od EU i MMF-a. Glasovanje o mjerama dogodit će se u srijedu.

Ako Parlament glasa protiv mjera, Grčka neće primiti 5. isplatu prošlogodišnjeg paketa niti cjelokupni drugi paket. Posljedica toga bit će da će Grča morati i formalno otpisati dug do sredine srpnja.

U sklopu svega ovoga, očekuje se stotine tisuća građana Grčke na Trgu Syntagme, ispred samog Parlamenta, na najvećim dosadašnjim demonstracijama, koje se podudaraju s prvim 48-satnim štrajkom u zemlji nakon pada diktature 1974. godine. Sindikati su zaprijetili da će zauzeti Parlament i fizički spriječiti glasovanje.

Kao posljedica štrajka, cijela zemlja će se zaustaviti baš u trenutku dok prijedlog zakona o mjerama štednje bude prolazio glasovanje u Parlamentu. „Bijesni“ podižu narodni pritisak na Parlament do moguće neizdržive razine, baš u trenutku kada su četvorica parlamentaraca, članova PASOK-a, izjavila da će glasati protiv zakona.

Ta najava ostavila je većinu premijera Papandreoua na klimavim nogama : ako sva četvorica gore spomenutih zastupnika glasuje protiv, Papandreuo će imati samo jedan većinski glas. To znači da ako samo jedan zastupnik neočekivano glasuje protiv mjera štednje (ili se jednostavno ne pojavi na glasovanju), mjere neće proći.

To bi, gotovo sigurno, dovelo do otpisivanja duga, jer će EU i MMF zaustaviti isplatu dodatnih sredstva za „spas“ ( eng. bailout). Rejting agencije proglasit će „credit event“, što će dovesti do urušavanja grčkog bankarskog sustava.

Dok svijet drži dah, neki pametni ljudi konačno počinju shvaćati da ovo nije samo grčka kriza. Čak i Wall Street Journal sada prepoznaje ono što smo neprestano ponavljali, naime da ovo nije samo financijska kriza u Grčkoj, nego financijska kriza u europskom bankarskom sektoru:
Ono što smo u početku nazivali grčkom krizom zapravo je međunarodna bankarska kriza. Poput Lehman Brothera, Grčka je definitivno prevelika da propadne.Previše je povezana da propadne, previše povezana s međunarodnim bankarskim sustavom… Ono što nazivamo grčkom krizom također je ekonomska strukturalna disfunkcija.

U jučerašnjem uvodniku u britanskom The Guradianu došli su do sličnog zaključka: Rasprave o grčkom debaklu obično pretpostavljaju da je riječ o katastrofi učinjenoj u grčkoj koja sada zahtjeva od ostatka Europe da uskoči i sredi problem. Pogrešno: ovo je kriza eurozone u kojoj Atena nije glavni glumac, već običan statist.

Samo maglovito svijesti strukturalnih problema unutar eurozone i prijeteće insolventnosti neke od europskih najvećih banaka, vođe EU susreli su se sinoć (27. lipnja) u Rimu s nekim od najbogatijih ljudi i najmoćnijih banka na kontinentu. U luksuznom i utješnom okruženju Rimske palače diskutirali su o tome kako privatni sektor može doprinijeti „pravom“ rješenju krize.

Francuzi su predložili kao rješenje produženje otplate duga, kupujući na taj način dodatno vrijeme Grčkoj da se izvuče iz škripca. Ali dok ideja zvuči primamljivo u teoriji, čak je i Financial Times istkanuo da bi „morali biti poprilično ludi da pomislite da bi to (taj pristup) mogao uspjeti u svojoj namjeri i kupiti nekoliko potrebnih dodatnih godina“.

Kao što je Joshka Fischer, čelnik njemačkih Zelenih, napisao u jučerašnjoj kolumni, sve ovo nas ostavlja samo s jednom realnom političkom opcijom: da se pripremimo za kontrolirani otpis duga. Ali kako su europski vođe nevoljni i/ili nesposobni razmotriti ovo kao legitimnu opciju, narod će morati progurati ovu opciju svojim snagama.

Na nesreću, ispada da je sada jedino normalno rješenje za Grčku i Europu masovna pobuna protiv grčkog političkog establišmenta i stranih sila o kojima je toliko ovisan. S Trga Syntagma, čuju se ništa manje nego pozivi na revoluciju.

Kao što je to napisao Costas Douzinas u The Guardianu: Syntagma je postala Tahir u usporenom. To je miroljubiva, demokratska pobuna koju je bilo lakše započeti zbog manjeg straha od brutalne represije, ali će je biti teže završiti zbog ogromne moći Europske unije i globalnog financijskog kapitala.

Kakav god bio ishod, u sljedećih 48 sati, budućnost Grčke, Europe i svijeta visi o niti. Solidarnost s našom braćom i sestrama u Ateni!

Jérôme E. Roos / roarmag.org

Izvor

U grčkoj mitologiji kobnu strelicu koja je smrtno ranila Ahileja izbacio je bonvivan Paris vođen mirnom rukom boga Apolona. A tko je ranio suvremenog Ahileja? Tko je kriv za urušavanje grčkog gospodarskog sustava? Jesu li krivi bogovi? Ili su odgovorni stanovnici Grčke, ljudi mediteranskog „tipa“, neradnici koji se ne žele odreći „lagodnog“ života kako ih se često etiketira po mainstream medijima? Je li greška u zvijezdama, ljudima ili možda u sustavu?

POSLJEDNJI STADIJ KAPITALIZMA?

Priča započinje krajem 70-ih godina i početkom 80-ih godina 20. stoljeća kada se neoliberalizam konsolidira kao najsuvremeniji stadiji kapitalizma te polako ali sigurno zamjenjuje kenzijansku ekonomsko – političku doktrinu „države blagostanja“. Da bi maksimalizirale profite vlastitih privatnih kompanija i održale dinamiku kapitalizma u uvjetima sve oštrije međunarodne konkurencije vlade bogatih zemalja počinju provoditi međunarodnu politiku usmjerenu prema stvaranju „prijateljske atmosfere“ u slabije razvijenim zemljama otvorene za stranu robu i ulaganja općenito. Tako svjetske financijske institucije poput Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i Svjetske trgovačke organizacije zemljama u razvoju uvjetuju zajmove prihvaćanjem i provođenjem određenih neoliberalnih mjera. Jednom navučena, „Zlatna luđačka košulja“, kako ju je nazvao američki konzervativni novinar Tom Friedman, trebala je omogućiti slobodan protok kapitala i novca – slobodno globalno tržište u velikom slobodnom svijetu. Oslobođenje je trebalo omogućiti ukidanjem državne zaštite, tarifa i poticaja domaćim industrijama, privatizacijom državnih firmi, uključujući i one koje proizvode u područjima „prirodnog monopola“ i često su ključne za društvenu dobrobit ( električna energija, opskrba vodom, telekomunikacije, prijevoz ), drastično smanjenje državne birokracije, balansiranje državnih budžeta smanjenjem socijalnih prava i mirovina, održavanje niske razine inflacije, liberalizacija tržišta rada. „Nema alternative“ ustvrdila je Margaret Thatcher ili kako je to sočnije sažeo Gustavo Franco, nekadašnji predsjednik Brazilske centralne banke, izjavivši da je u 21. stoljeću jedini izbor biti „neoliberalan ili neoidiotan“. Implementacija neoliberalne politike trebala je po riječima njezinih zagovornika dovesti do većeg gospodarskog rasta, blagostanja i boljeg života za sve. Umjesto toga dovela je do znatno manjeg ili nikakvog gospodarskog rasta (prije uvođenja neoliberalne politike rast prihoda po glavi stanovnika u manje razvijenim zemljama kretao se u prosjeku oko 3.0% - danas se brojka kreće oko 1.6%), nestanka proizvodnje u „malim“ zemljama, drastične nezaposlenosti, siromaštva i gladi, koncentraciju velikog svjetskog bogatstva u sve manjem broju ruku, globalne financijske krize te boljeg života samo za odabrane. Ukratko, politika neoliberalizma izoštrila je i višestruko povećala sve neracionalnosti i nedostatke kapitalističkog sustava proizvodnje i društvenih odnosa koje stvara.

GRČKI SLUČAJ

Provođenje neoliberalnih gospodarskih mjera umjesto obećanog prosperiteta oslabilo je i ozbiljno zadužilo grčko gospodarstvo povukavši za sobom na dno nebrojene živote grčkih radnika, studenta, nezaposlenih i umirovljenika i omogućivši zauzvrat naglo bogaćenje maloj skupini domaćih i nešto brojnijoj skupini stranih kapitalista i političara koji su maksimalno profitirali priljevom vlastite robe i kapitala na neregulirano grčko tržište. Kriza u zemlji dodatno je pogoršana globalnom financijskom krizom i „credit crunchom“ iz 2008. godine, čije su posljedice uzdrmale grčki javni i privatni sektor do te mjere da je vraćanje velikih kredita inozemnim investicijskim fondovima i bankama, među kojima prednjači njemačka Deutche bank, postalo iznimno upitno. Do 2009. vladajuća klasa u zemlji stvorila je deficit od 15.4% BDP-a i javni dug od 126.8% BDP-a. U sveopćoj panici koja je tada uslijedila čak je i svemogući nadziratelj američkog gospodarskog sustava Alan Greenspan iz Federalnih rezervi govoreći u ime svoje institucije izjavio „ne shvaćamo u potpunosti što je pošlo po krivu u onom za što smo mislili da su samoregulirajuća tržišta“. Međunarodni monetarni fond, koji, usput rečeno, ne raspolaže velikom količinom vlastitog novca već novcem Svjetske banke, državnim novcem nekoliko najbogatijih zemalja i više privatnih posuđivača, u pokušaju konsolidacije europskog i svjetskog financijskog sektora obećao je „spasiti“ Grčku bacanjem više desetaka milijardi eura uvjetujući slanje novca izglasavanjem i provođenjem strožih neoliberalnih mjera štednje na obrazovanju i zdravstvu, rezova i privatizacije pomoću kojih bi se isplatio posuđeni novac i kamate. Naravno, novčani paketi „pomoći“ MMF-a i novac koji se grčka vlada obvezala vraćati stranim bankama i financijskim institucijama s kamatama pripadaju zapravo poreznim obveznicima i u najvećoj mjeri radničkoj klasi Grčke, Njemačke i drugih zemalja aktivno uključenih u grčki slučaj. Mjere potrebne da grčka vlada dobije drugi paket „pomoći“ u iznosu od 120 milijardi eura za isplatu dugovanja, nakon što se prvi od 110 milijardi eura pokazao nedostatnim, stavljene su na glasanje u grčkom parlamentu 21. lipnja.

Tom prilikom Angela Merkel ustvrdila je da „ne bi bili sposobni kontrolirani insolventnost. Svi smo preživjeli slučaj Lehman Brothersa; ne želim drugu takvu prijetnju u Europi“.

Prije odluke grčkog parlamenta o izglasavanju novih strožih zakona o štednji i privatizaciji predsjednik Europske komisije Manuel Barroso izjavio je da se Grčka suočava s „trenutkom istine i da treba pokazati istinsku predanost provođenju reformi. Nikome se ne može pomoći protiv njegove volje“.

Sličnu poruku odaslao je i trenutni šef MMF-a John Lipsky ustvrdivši da su „međunarodni posuđivači spremni pomoći ekonomijama europske periferne zone pod uvjetom da provedu potrebne reforme. Grčki sustav je trenutno pokvaren, ali može se popraviti uz dovoljnu količinu političke volje“.

Rukavicu u lice brzo je prihvatio grčki premijer Papandreou izjavivši nekoliko trenutaka prije glasanja o novom zakonu o štednji i privatizaciji da „ako se bojimo, ako odbacimo ovu priliku, povijest će nam suditi“.

Premijer i članovi njegove vladajuće stranke PASOK očito su pogledali strahu ravno u oči jer je Parlament s 155 glasa za nasuprot 143 protiv i dva suzdržana u rano jutro 22. lipnja prihvatio petogodišnji program štednje i privatizacije – plan koji će prvenstveno iznijeti grčka radnička klasa, umirovljenici i brojni nezaposleni, prisiljeni gledati kako se njihov novac, zdravlje i budućnost troše na spašavanje stranih i domaćih banaka te samog trulog sustava koji je uzrokovao krizu.

Jedna od sudionica prosvjeda u Grčkoj, Glykeria Madaraki, 39-godišnja nezaposlena žena izjavila je: „Osjećam se nesigurno i vidim da rasprodaju moju zemlju. Nas nisu niti pitali što mislimo o svemu tome“.

Dok je više desetaka tisuća prosvjednika protestiralo i štrajkalo diljem zemlje ogorčeni vladinom politikom prihvaćanja nametnutih mjera i kapitalističkim sustavom, čak je i Alexis Tsipras, član male opozicijske Lijeve koalicije izjavio da „ovo nije program spašavanja ekonomije, već program pljačke prije bankrota“.

Naime, čak i među klasičnim ekonomistima i analitičarima raste bojazan da Grčka neće biti sposobna, a njena radnička klasa voljna otplatiti ogroman nacionalni dug koji se popeo na 340 milijardi eura, što iznosi više od 30 000 eura po glavi svakog od 11.3 milijuna grčkih stanovnika. Mogućnost da Grčka otpiše dug i izađe iz eurozone što bi moglo dovesti do destabilizacije globalnog financijskog sustava i postepene propasti same eurozone postaje sve veća. Tako marksistički ekonomist Leo Panitch tvrdi da više nije pitanje hoće li Grčka otpisati dug, već po kojim uvjetima će to napraviti i kako će se to odraziti na europske banke i zapadnu ekonomiju. Čelnik Centra za Ekonomiju i poslovna istraživanja (CEBR), Douglas McWilliams, kaže da će se „prije ili kasnije grčko stanovništvo i međunarodni kreditori umoriti od vođena ove nemoguće bitke, što će dovesti do razbijanja jedinstvene valute u trenutku Grčkog povlačenja iz eurozone, koje će s vremenom slijediti i druge zemlje. Serija paketa za spašavanje i eventualno restrukturiranje duga odgodit će ovaj trenutak, ali on će doći.“ CEBR dalje predviđa da je „gotovo sigurno da će se eurozona raspasti u roku od najviše pet godina, a najvjerojatnije do 2013“.

Ekonomist Mark Weisbrot, direktor vošingtonskog Centra za ekonomska i politička istraživanja, izjavio je da „Grčka malo može izgubiti napuštanjem eura“.

SUPROTNI INTERESI

Uzevši sve ovo u obzir ne iznenađuje činjenica da su grčki radnici na ulicama sa studentima – oni ne izlaze na gradske trgove, avenije i ulice zato jer su tvrdoglavi neradnici nespremni žrtvovati se za „veće dobro“ i „budućnost vlastite djece“ već zato što su svjesni i ljuti jer ih eksploatira, vara i od njih očekuje da otplate golemi dug koji nisu uzrokovali. Tamo su jer postaju svjesni da će najbolje osigurati budućnost vlastite djece tako da vlastitim snagama sagrade bolje i pravednije društvo – sada. Njihovi interesi dijametralno su suprotni interesima vladajuće klase iako će ona uvijek pokušati ustvrditi suprotno pozivajući se na zajedničko učešće u teškoj sudbini koja ih je sve zadesila. Njihova djela dokazuju da oni lažu. I dok stanovnici Grčke još zasigurno nisu rekli svoju posljednju riječ u najnovijem klasnom obračunu pod sjenkom strukturalne krize kapitalizma, izgleda da čak i mnogi ozbiljni mislioci počinju misliti o „nemogućem“. A tko je ono ubio Ahileja? U našem slučaju strelicu je izbacio neoliberalizam vođen mirnom rukom nekolicine običnih ljudi.

Izvor

Pozdrav prijatelji,

Pišem vam o demonstracijama koje se tokom poslednjih nedelju dana svakodnevno dešavaju širom Grčke. Oko godinu dana nakon našeg ulaska u Međunarodni monetarni fond (MMF), ljudima je dosta svega.

Svakog dana održavaju se demonstracije u 60 gradova širom Grčke. Svuda. U Atini je juče (10. jun) oko 200.000 ljudi opkolilo Parlament, vičući: "Lopovi, lopovi...", i poimence prozivajući političare. Doneli su i konopac na koji su obesili lutku koja je predstavljala političara. Žene, deca, mladi, stari, ljudi iz svih društvenih slojeva došli su sa metalnim plehovima.

Pokret se zove"Ogorčeni" a takođe, postoji i web sajt ovog pokreta kao i facebook stranica, gde se ljudi priključuju, razmenjuju ideje i organizuju se.

Ovaj pokret poziva na direktnu demokratiju, na neotplaćivanje MMF-ovog zajma, traži da korumpirani političari odu u zatvor, zalaže se za promenu Ustava, te da vlada podnese ostavku. Oni takođe kažu da žele povlačenje evra i ponovno uvođenje stare valute, drahme. Počeli su takođe da povlače svoj novac iz banaka, što je dovelo do koncentrisanog nastojanja deponenata da povuku svoj novac iz banaka i kažu da ukoliko vlada ne odbije da izvrši obaveze prema MMF-u oni će srušiti bankarski sistem.Pozivaju se ljudi da sa svojih računa u bankama svakoga dana povuku po 100-200 evra sve dok vlada ne odluči da odbije izvršenje obaveze isplate duga MMF-u , ili ne bankrotira. Šta god.

Svake noći na gradskim trgovima se organizuju skupštine na kojima se ljudi okupljaju i na direktno demokratski način diskutuju o novom sistemu. Oni ne žele prisustvo nikakve političke partije i kada uoče nekoga ko želi da priđe sa zastavom ili oznakom političke stranke vraćaju ih nazad, tražeći od njih da se vrate bez ikakvog stranačkog ili bilo kog drugog obeležja pripadnosti.

Do sada su demonstracije bile veoma mirne. Pokret je osnovao grupu za obezbeđenje koja održava red na demonstracijama, tako da se nikakvi provokatori ne mogu uvući i stvoriti probleme. Ispred parlamenta su se ulogorili ljudi i tu su po čitav dan i noć; takođe, osnovani su timovi koji se staraju o hrani, kao i timovi za pružanje pravne i medicinske podrške itd.

Ljudi se uče kako da se sami organizuju a pokret se širi brzinom svetlosti. Samo juče je na atinskoj Facebook stranici bilo 90.000 ljudi, a danas ih je više od 110.000.

Građani masovno zovu TV stanice, prave sopstvene web stranice jer mediji ne prenose pravu sliku, ne obaveštavaju o protestima i dezinformišu ljude.

Prošle noći, političari su morali da pobegnu kroz sporedni ulaz parlamenta, po mraku, kroz park gde ih je obezbeđenje pratilo sa lampama, jer su ljudi blokirali glavni ulaz. Izlazak ljudi bio je toliko velik, procenjuje se na 200.000, da ih ni policija nije mogla zaustaviti.

Nas više ne mogu zaustaviti. Svi govore o promenama. Ljudi koji nikada nisu pričali o politici sada otvoreno istupaju i traže direktnu demokratiju. Ljudi iz vlade su uplašeni i ne znaju šta da rade. Premijer se danima ne pojavljuje i ne daje nikakve komentare.

Sada postaje opšte poznato da je posao sa MMF-om u stvari veliki skandal. Mnogi advokati izlaze na ulice i govore ljudima šta se zaista dogodilo. Oni su nas primorali na uslove koji su nelegalni shodno međunarodnom i Evropskom zakonu. Ne dozvoljavaju nam da izađemo na izbore. U ugovoru sa MMF-om se kaže da Grčka država ne može ići na grčki sud da bi ponitila ugovor ili da bi prodala svoj dug radi njegove isplate. Mi bismo morali ići na Evropski sud (koji je sastavljen od 10-15 različitih evropskih nacija koje su poverioci zajma) gde bi se zakonitost pozajmice preispitala na svakom sudu pojedinačno. Sa druge strane, oni mogu da prodaju pozajmicu nekoj drugoj zemlji.

Oni su tražili da sve političke partije u Grčkoj prihvate MMF i evropski zajam kao pravosnažan i da to potpišu sve političke partije, ili u protivnom nećemo dobiti sledeću isplatu. Iz tog razloga odbijaju da nam dozvole da izađemo na izbore. Kako oni mogu da nam azbrane izbore u našoj zemlji? Pa, taj uslov ne postoji u ugovoru o zajmu. Da, to je nezakonito i ne postoji ni jedan međunarodni, ili evropski sud koji podržava ovakav uslov. Ali naša glupa, potkupljiva Vlada nema petlje.

Mi imamo parlamentarni sistem, imamo predsednika koga su izabrale sve parlamentarne političke partije i on treba da služi kao neko ko kontroliše i uravnotežuje naš politički sistem. Ukoliko on podnese ostavku, vlada se raspušta, shodno našem Ustavu. On je prošle nedelje odbio da potpiše bilo šta što je izglasao parlement ili vlada. Nadamo se da će učiniti ono što je ispravno i da će podneti ostavku. Ukoliko on ne potpiše sporazum ili zakon koji je izglasala constitutional lawyers, on ne stupa na snagu.

Mnogo se toga dešava. Ludo je to kako se ljudi, posebno mladi, organizuju. Čak i crkva podržava one koji protestuju, iako je to verovatno politički potez da bi zadobili simpatije ljudi.

Pisaću uskoro ponovo o novim zbivanjima, mnogo toga se dešava, pa ne mogu ni početi da ih razmatram. Isti ovaj pokret je tokom protekle tri nedelje bio aktivan u Portugaliji, tokom poslednje dve u Španiji i sada tokom protekle nedelje u Grčkoj. Takođe se širi u Francuskoj, Italiji, Engleskoj i drugim zemljama. Milioni ljudi izlaze na ulice i upravo sada se organizuju širom cele Evrope.

Ove nedelje će biti održan veliki protest ispred grčkog parlamenta, gde će protestvovati ljudi koji će doći iz čitave Grčke. Tražiće od vlade da podnese ostavku ili će morati da beže helikopterima, kao u Argentini.

Napolje sa MMF-om, evrom i Evropskom unijom!
Direktna demokratija!
Mnogo ljubavi i mira

Izvor

Pred vama su dva teksta - jedan od strane veća 300 imigranata koji su 25. januara započeli štrajk glađu (250 u Atini, 50 u Solunu), a drugi od strane Inicijative za solidarnost u Solunu.

Izjava 300 radnika imigranata u štrajku glađu od 25. Januara 2011.

Mi smo muškarci i žene imigranti, izbeglice koje žive u svim krajevima Grčke. Došli smo ovde kako bismo pobegli od siromaštva, nezaposlenosti, ratova i diktatura. Multinacionalne kompanije i njihove političke sluge nam nisu ostavile drugog izbora nego da u više navrata rizikujemo svoje živote na putu ka „vratima Evrope“. Zapad koji izrabljuje naše zemlje, uživajući pri tom u mnogo boljim životnim uslovima, za nas predstavlja jedinu šansu da živimo pristojnim životima, da živimo kao ljudska bića. Bilo regularnim ili neregularnim putem, došli smo u Grčku i radimo da bismo izdržavali sebe i svoje porodice. Živimo bez dostojanstva, u mračnim senkama ilegale. Poslodavci i državne agencije se bogate na surovoj eksploataciji našeg rada. Živimo od sopstvenog znoja u nadi da ćemo jednog dana imati ista prava kao i naše grčke kolege.

Odnedavno su naši životi postali još nepodnošljiviji. Dok se plate i penzije smanjuju a cene rastu, imigrante okrivljuju za bedu i surovu eksploataciju grčkih radnika i propadanje malih preduzeća. Govor krajnje desnice odzvanja kad god se u medijima govori o nama. Po pitanju imigracije, propaganda fašističkih i rasističkih stranaka i grupa je postala formalni jezik države, dok su njihovi „predlozi“ već postali vladina politika: zid u Evrosu, pokretni pritvorski centri i Evropska vojska u Egejima, represija u gradovima, masovne deportacije. Oni pokušavaju da ubede grčke radnike da smo iznenada postali opasnost za njih, da smo krivi za napade koje nad njima sprovodi Vlada Grčke.

Odgovor na laži i okrutnost mora biti pružen i on će doći od nas, muškaraca i žena imigranata. Stavićemo sopstvene živote na crtu da zaustavimo ovu nepravdu. Zahtevamo legalizaciju svih muškaraca i žena imigranata, zahtevamo podjednaka politička i socijalna prava i obaveze koja imaju grčki radnici. Molimo naše grčke kolege, sve one koji trpe eksploataciju, da stanu uz nas. Podržite našu borbu! Ne dozvolite da laži, nepravda, fašizam i despotizam političkih i ekonomskih elita prevladaju. To su isti oni uslovi koji su nas primorali da sa svojom decom napustimo zemlje u kojima smo se rodili.

Nema drugog načina da se naši glasovi čuju, da se podigne svest o našim pravima. Tri stotine (300) nas će stupiti u štrajk glađu u Atini i u Solunu 25. Januara 2011. Rizikujemo sopstvene živote jer i onako nema dostojanstva u našim životnim uslovima. Radije bismo umrli ovde nego da dozvolimo da naša deca trpe ono kroz šta smo mi prošli.

Veće imigranata, štrajkača glađu.
Januar 2011.

Zašto, usred krize, insistiramo da govorimo o imigrantima?

Očigledno

U ime ljudskog dostojanstva, uvek smo na strani potlačenih, nikada na strani gazda

Ne-tako-očigledna istina

Pre krize, društvo je moglo biti jedino na dobitku zbog solidarnosti sa imigrantima i izbeglicama. Danas, ako ne pokaže solidarnost, može mnogo da izgubi. Zapamtite, poslednji put kada je izbila kriza i kada se govorilo o "žrtvenim jarcima"i "koncentracionim logorima" je bio 1930-ih i oni koji su tako govorili su se zvali Vermaht, a ne Frontex.

Imigranti se održavaju u ilegali. U čijem interesu?

Očigledno

Dve decenije, ilegalni imigranti nudili su Grčkoj jeftinu, neprijavljenu radnu snagu zarad niza razvojnih mega projekata, poput skandalozno neumerenih Olimpijskih igara, kao i za razne velike i male poslove. U isto vreme su stvoreni krugovi nelegalne trgovine ljudima sa izuzetno visokim profitima.

Ne-tako-očigledna istina

Sistem održava imigrante u ilegali ne samo zarad direktne dobiti koju omogućuje nezakonitost i nesigurnost, nego i da bi se potkopala i uništila prava imigranata, kao i prava domaćeg stanovništva. Kada šefovi tretiraju imigrante kao ljudsko smeće a društvo to prihvata, pre ili kasnie i društvo u celini biva pretvoreno u smetlište ljudskih prava.

Grčka postaje zatvorska država. U čijem interesu?

Očigledno

Čak i vladini zvaničnici priznaju da granični zidovi i ograde, koncentracioni logori i mobilni zatvori, (to su mere koje su navedene od strane grčkih vlasti), neće zaustaviti ulaz očajnih imigranata u Evropu. Svrha takvih mera je da dezorijentiše narod skretanjem pažnje javnosti, kao i da poveća profit trgovaca ljudima u novoj trgovini robljem (što povećava broj poginulih imigranata koji pokušavaju da uđu u Evropu). Stradanje siromašnih izbeglica u naseljima Atine, Patrasa i Igumence predstavlja polugu pri cenjakanju u pregovorima Grčke sa EU i Turskom.

Ne-tako-očigledna istina

Stalnim predstavljanjem represije, policije i vojske, kao rešenja za socijalna pitanja, oni pripremaju teren za vojno-ekonomsku diktaturu MMF-a.

“Imamo li dovoljno mesta”

Očigledno

Proizvodnja neophodnih dobara, kroz delatnost ljudskog rada, u društvu jednakosti, u ravnoteži sa prirodom, uvek povećava društveno bogatstvo. U takvom društvu ima mesta za svakoga.

Ne-tako-očigledna istina

Pre tzv. krize, odnosno najsvežijeg talasa brutalnih napada na društvo, izveštaj UN-a naveo je da će EU biti potrebno 135 miliona imigranata do 2025. ukoliko želi da održi odnos populacije produktivnih i neproduktivnih građana od 1995. Sada shvatamo da se umesto, ili paralelno sa procesom "filtriranja" i kontrole migracionih tokova, šefovi odlučuju za povećanje radnog staža, smanjenje penzija i plata i uništavanje svega što je ostalo od državnih socijalnih programa za sve...

Drugim rečima, što više dopuštamo da nam se prava podrivaju, manje mesta ima za sve nas.

Zahtevajte sve za svakoga, ili će gazde svima uzeti sve!

Pre izvesnog vremena, rekli su nam da nema mesta za izbeglice, za imigrante. Danas nam se govori da nema mesta ni za državne službenike, niti za industrijske radnike i građevince (radnik u Kini zarađuje 85 evra mesečno i teško da može osnovati sindikat, tako da je potpuno prirodno da šefovi preferiraju obezvređenu radnu snagu), niti za poljoprivrednike (150.000 malih i srednjih poljoprivrednika je napustilo proizvodnju na poljima pre nego što je kriza izbila, a Grčka je transformisana iz suverenog proizvođača hrane, u ozbiljnog uvoznika hrane).

Dvadeset godina, multinacionalne kompanije i bankarska mafija prebacuju svoj kapital i preduzeća na mesta na kojima je profit veći a radnička prava nepostojeća, dok istovremno uništavaju vitalne resurse, ekonomske i socijalne mreže čitavih država kroz mehanizme kredita a dugova.

Već dvadeset godina je grčko društvo, ispunjeno besmislenim privilegijama konzumerizma i načina života, slepo živelo po standardima pljačke i nečovečnosti i poštovanja poretka nepravde.

Danas ono ukočeno gleda dok ga lišavaju svega značajnog: zdravstvenog osiguranja, penzija, obrazovanja, socijalne pomoći...

Ovde, kao i svuda, otpor ovom propalom i destruktivnom sistemu predstavlja naš jedini izbor.

Ovde, kao i svuda, vrednosti solidarnosti i socijalne pravde su naša jedina nada.

Od Konstandine Kuneve, čistačice imigranta koja se bori za prava svojih kolega radnika, do štrajkača na poljima jagode u Manoladi iz 2008, od egipatskih ribara u borbi za pravdu u Mekanioniji u zimu i proleće 2010 do 35 radnika iz staklenika, u štrajku glađu u Janini decembra prošle godine, od štrajkača u Skali u Lakoniji septembra prošle godine do današnjih 300 štrajkača glađu, borbeni radnici imigranti prezentuju put otpora i dostojanstva.

Ako postoji šansa da se odupremo košmaru koji svi skupa naziremo iza horizonta, ova šansa zavisi od naše solidarnosti sa borbom imigranata.

(posvećeno našoj drugarici, koja pošto se oporavlja u bolnici, nije mogla danas biti sa nama. Vidimo se na ulicama!)

Interventni panduri marširaju ispred grafita: “Trojka (misli se na MMF, EU i Evropsku centralnu banku) nije slika sa tvog televizora; odgovore dajemo na ulicama”. Atina, 17.11.2010.

Trebaće nam vremena da razumemo današnje događaje u Atini – svakako, ovo i nije najbolji trenutak za to – pišemo nakon punih dvanaest sati provedenih na ulicama. Ali ipak, evo prvih sređenih misli. Ono što se danas desilo bilo je važno. Prvo, današnje demonstracije imale su neobičnu atmosferu u vazduhu. Radi se o najmasovnijem obiležavanju ustanka na Politehnici (link) zadnjih deset i više godina (30 000 hiljada ljudi prema pandurskim izvorima, prema realnim procenama oko 60 000 ljudi). Vrlo napet osećaj u vazduhu. Čak i pre nego što su demonstracije počele, došlo je do sukoba sa omladinom PASOK-a – socijaldemokratske partije na vlasti – koja je usudila da se pokuša pridružiti demonstracijama. Policija na granicama marša, sve vreme sa prstima na obaraču njihovih pušaka sa suzavcem. Ljudi čekaju da se nešto dogodi bilo na jednoj (našoj) ili drugoj (pandurskoj) strani.

I nešto se dogodilo. Najintenzivnije i najmasovnije demonstracije koje ja Atina imala od petog maja. Panduri napadaju kad god mogu, pokušavajuči da izoluju ljude od glavnog bloka demonstracija. Ljudi uzvraćaju i tokom demonstracija i kasnije, u Egzarhiji. Ali taj neobični osećaj nije nestao: mi i dalje čekamo da se nešto dogodi… Noćas je bio poslednji dan dugačkog leta. Sutra je prvi dan čudne zime – nadamo se prelepe zime.

Izvor

U utorak 9. novembra, oko 23h, dok se petoro drugara/ica nalazilo u vagonu, paradržavna i fašistička grupa od oko 20-25 ljudi napala je Radio revolt. Naoružani palicama, čekićima, motkama i noževima bacili su tri molotova unutar vagona i pokušali da blokiraju vrata. Drugari/ce su reagovali/ce istog trenutka – zgrabili su palice, uspeli da se izvuku iz vagona i odgovorili na napad. Fašisti su pevali svoje besmislene slogane i bacali kamenje, ali su drugari/ce ipak uspeli/e da ih potisnu, jureći ih do motocikala. Ipak, požar je već izmakao kontroli, dok su koordinisani pokušaji svih koji su pristigli na mesto dešavanja delimično uspeli da organiče štetu na vagonu čija unutrašnjost je uništena.

Šest vatrogasnih kola je stiglo u područje koje je (prema navodima vatrogasne brigade) blokirala policija, koja je zahtevala da automobilima uđe u univerzitetsko naselje – što je nešto što ni po koju cenu nismo mogli prihvatiti [U Grčkoj su univerzitetska naselja zaštićena akademskim azilom - prim prev]. U isto vreme, dok je struja ostala uključena predstavljajući tako dodatnu pretnju za okupljene ljude koji su gasili požar, dotok vode je dva puta bio isključivan od strane uprave univerziteta.

Očigledno je, nismo čekali na intervenciiju ma kog državnog mehanizma da nas “spasi” i verujemo da je napad organizovan od strane samog tog mehanizma. Preciznije, od predvečerja su ulice oko univerziteta bile pune policije sa najmanje tri jedinice policije za suzbijanje nereda ispred (zatvorene) EXPO zgrade, grupe pandura na motociklima koji su kružili u grupama od četvoro kod obližnjeg trga, a potvrđeno je i prisustvo osoba sa šlemovima na glavama (moguće panduri “na zadatku”). ispred obližnjeg sportskog stadiona, ubzro nakon napada.

Kao što je više puta dokazano, fašisti nisu sposobni izvesti ovakav napad bez pomoći. Tipični primeni su rasitički pogromi pod zaštitom policije u naselju Agios Panteleimonas u Atini, neredi taksista i policijska jedinica na stanici u Larisi, napad protiv imigranata u Atini, kada je ponovo jedna od policijskih jedinica za suzbijanje nereda stigla samo nekoliko sekundi nakon što su fašisti otišli. Isto tako, i u napadu u utorak fašisti su na motorima bez problema prošli kroz policijske kordone. Lako je videti da je ovo još jedan napad u generalizovanom napadu protiv radikalnih delova društva. Napad koji se u postojećem socio-ekonomskim uslovima Grčke samo može očekivati.

Živimo u periodu u kom vlada očajnički pokušava da zemlju održi na površini, dok najveći deo populacije osuđuje na siromaštvo, što stvara nove polove radikalne akcije koji niču i stare koji jačaju. U ovom periodu sistem u panici bira eskalaciju svoje represije koristeći se svim sredstvima koja su mu na raspolaganju. Njegov cilj je sprečavanje ma kakvog otpora novim merama, državi ili sistemu od strane ma koje individue, kolektiva ili grupe. On pokušava da se brani od nezadovoljstva širom društva.

Sve ovo daje punu sliku o događajima od utorka. Fašisti izvode ubilačke napade protiv samoorganizovane anarhističke radio stanice sa podrškom policije, koja igra duplu ulogu obezbeđivanja njihovog bekstva i blokiranja intervencije vatrogasne brigade. Univerzitetske vlasti su “digle ruke od slučaja”, dok sistemski mas mediji govore o “izgredima” na univerzitetu i o sukobima između bandi, skrivajući i iskrivljujući stvarne događaje.

Vagon je spaljen, ali Radio Revolt nastavlja. Dvadeset minuta nakon prekida emitovanja, stanica je vraćena i na Internet i na FM talase, i naravno program se se nastavlja normalno i agresivno. Vagon će opet funkcionisati kako bi pomogao projektu stanice. Svi učesnici napada od utorka imaće nas za protivnike, spremne da odgovore na ma koji pokušaj ućutkivanja kontra-informacija, podrške subverzivnoj akciji i širenju subverzivnih ideja. Štaviše, svaki takav napad pomaže našem okupljanju kao što je dokazano kroz praktičnu solidarnost koju smo nakon napada dobili. Ovakvi napadi nas ne plaše, čine nas besnim!

Panduri, TV, nacisti – sav šljam radi zajedno.

Izvor: Occupied London
(Originalni tekst: IMC Atina)

Izvor: Antifa BGD

U utorak 9. novembra, grupa od 30 anarhista/kinja okupirala je konzulat Francuske u Patri kao izraz solidarnosti sa francuskom radničkom klasom koja je izašla na ulice, koja okupira fabrike, sabotira proizvodnju i transport. Faks-poruke su iz okupiranog konzulata upućene na adrese raličitih ministarstava i ambasada u Grčkoj i Francuskoj. Pored ovoga, okačen je i baner, slogani su ispisivani po zidovima, a deljen je i štampani materijal.

Francuska država, vrlo slično grčkoj državi, pokušava da uspostavi nove kapitalističke reforme koje direktno utiču na rad i socijalno staranje, te stoga i na živote miliona proletera. Kao anarhisti/kinje, potrebno je da, onoliko koliko je u našoj moći, pomognemo rušenju planova vlastodržaca širom planete, na samoorganizovan i anti-hijerarhijski način. Solidarnost sa svima onima koji se bore, bez obzira gde se nalaze!

“Od Grčke do Francuske, revolucija je naša jedina šansa”
“U Grčkoj i Francuskoj neprijatelj je jedan – dole sa državom i kapitalizmom.

Izvor

Oko 23 časa po lokalnom vremenu, u utorak, stari vagon koji je služio kao prostor za anarhističku radio stanicu “Radio revolt”, a nalazi se u Solunskom univerzitetu “Aristotel”, spalili su fašisti. Dvoje ljudi koji su se u trenutku napada nalazili u vagonu nisu povređeni. Prema izveštajima mreže atinskih nezavisnih medija, vatrogasci su odbili da intervenišu, a vagon je potpuno uništen.

Prema do sada prispelim informacijama:
- fašisti su želeli da u ovom događaju bude žrtava, budući da su u vagonu zatvorili dvoje ljudi pre nego što su ga zapalili.
- Vatrogasci su odbili da pomognu, nakon što su stupili u kontakt i koordinisali se sa univerzitetskom upravom i policijom nadležnom za taj reon.
- Pretučen je i povređen čovek, pripadnik romske nacionalnosti, koji se slučajno našao u blizini.

Radi se o veoma ozbiljnom napadu i više informacija će biti objavljeno čim pristignu. “Radio revolt” priprema i saopštenje koje ćemo prevesti i objaviti čim bude dostupno.

Prevod: Centar za liberterske studije
Izvor: On the Greek Riots