Danas Grčka, sutra ceo Balkan...

Otvoreno pismo studentima od atinskih radnika, u kontekstu socijalnih nemira koji su izbili kada je policija ubila jednog mladića.

Pismo studentima

Generacijska razlika između nas i opšte otuđenje otežava nad da komuniciramo sa vama kada smo zajedno na ulicama; zato vam pišemo ovo pismo.

Većina nas nije još nije oćelavila ili nabacila veliki stomak. Mi smo dio pokreta 1990-91. Sigurno ste slušali o tome. Tada, dok smo okupirali svoje škole u trajanju 30-35 dana, fašisti su ubili jednog učitelja jer je istupio izvan svoje predodređene uloge (one po kojoj on mora biti čuvar poretka) i prešao na našu stranu; pristupio je nama i našoj borbi. Tada, najtvrđi među nama su izašli na ulice protestvovali i pravili nerede. Ipak, mi nismo ni pomišljali da radimo ovo što vi danas radite bez po muke: napasti policijske stanice (iako smo pjevali "spalimo policijske stanice...")

Dakle, vi ste otišli korak dalje, kako to obično biva u istoriji. Uslovi su, naravno, drugačiji. Tokom devedesetih ponuđen nam je prosperitet ličnog napredovanja i neki od nas su to progutali. Sada ljudi više ne veruju u ovu bajku. Vaša starija braća pokazala su nam to tokom studentskog pokreta 2006-07; Danas vi ste im u lice pljunuli bajke koje su pokušali da vam prodaju.

Za sada je dobro.

Reći ćemo vam šta smo naučili iz naših borbi i poraza (jer dok god svijet nije naš, mi ćemo biti poraženi) a vi možete iskoristiti to što smo mi naučili, ako želite.

Ne ostajte sami. Zovite nas; zovite što više ljudi. Ne znamo kako to možete uraditi, ali vi ćete naći način. Već ste okupirali svoje škole i kažete da je glavni razlog to što ne volite svoje škole. Lepo. Kada ste ih već okupirali, promijenite njihovu namenu. Podelite svoje okupacije sa drugima. Kao što se ne bojite napasti njihove policijske stranice, jer ste zajedno, nemojte se plašiti pozvati nas da promijenimo svoj život, svi zajedno.

Ne slušajte političare i političke organizacije. Uradite šta morate. Vjerujte ljudima, ne apstraktnim shemama i ideja. Vjerujte svojim direktnim odnosima sa ljudima. Vjerujte svojim prijateljima; angažujte što više ljudi je moguće u svojim borbama. Ne vjerujte kada vam kažu da vaša borba nema politički sadržaj. Vaša borba je taj sadržaj. Imate samo svoju borbu i u vašim rukama je da zadržite tu prednost. Samo vaša borba može promijeniti vaš život, upravo vi i vaši stvarni odnosi sa vašim drugovima.

Nemojte se plašiti da krenete dalje kada se suočite sa novim izazovima. Svako od nas, u toku starenja, ima stvari koje su mu usađene u mozak. Imati i vi, iako ste mladi. Ne zaboravite važnost ove činjenice. Tada, 1991, suočili smo se sa mirisom novog svijeta, i vjerujte nam, bilo je teško. Naučili smo da uvijek moraju postojati ograničenja. Nemojte se plašiti uništavanja imovine. Nemojte se bojati ljudi koji pljačkaju prodavnice. Oni su deo nas, oni su naši. Vi (kao mi u prošlosti) ste vaspitani da svako jutro ustanete kako bi radili za druge, pravili stvari koje kasnije neće biti vaše. Uzmimo ih nazad svi zajedno, i dijelimo ih. Baš kao što dijelimo prijateljstvo i ljubav međusobno.

Izvinjavamo se što smo ovo pismo napisali na brzinu, pišemo ga u toku radnog vremena, u tajnosti pred šefom. Zarobljenici smo posla, baš kao što ste vi zarobljenici škole.

Proleteri

Prevod: Centar za liberterske studije
Izvor: LibCom