Danas Grčka, sutra ceo Balkan...

Pregled i analiza aktuelne pobune u Grčkoj, koja razmatra šta je postignuto i šta može unaprijediti pokret

U jednoj sceni, kiša molotovljevih koktela tokom noći pada po policijskoj stanici, njihov eksplozivni bljesak osvjetljava inače mračnu ulicu; u drugoj sceni, centralna atinska novogodišnja jelka je zapaljena od strane bijesnih demonstranata. Izgleda da aktuelni nemiri u Grčkoj nastupaju pod znakom vatre, one koja je zapaljena od strane policije kada je ubijen tinejdžer u Atini, prije dvije sedmice. Međutim, u osim pirotehnike, pojavila se i drugačija vrsta požara: ono što je počelo kao koncentrisan bijes prema policiji poprimilo je dimenzije socijalne pobune, koja je prerastajući akcije sporadičnog nasilja uključila veliki broj mladih ljudi. Iako bez sumnje sadrži specifične grčke karakteristike, ovaj rastući pokret privukao je dosta pažnje i van Grčke. Francuski zvaničnici izrazili su zabrinutost da bi ova "zaraza" mogla se proširi među omladinom u Francuskoj. Otišli su čak toliko daleko da su povukli plan za reformu srednjeg obrazovanja u Francuskoj, navodeći kao razlog strah od moguće reprize dešavanja u Grčkoj. Mnogi protesti solidarnosti održani su u brojnim zemljama, uključujući i akcije turskih anarhista koji su izrazili simpatije sa svojim drugovima u Grčkoj.

Da je reakcija na policijsko ubistvo bila ograničena na sukobe između policije i anarhista, dešavanja u Grčkoj bi bukvalno sama sebe izgorjela nakon nekoliko dana. Ono što je zanimljivo u pogledu trenutne situacije je to što je izrasla u nešto veće, šireći se od uličnih borbi do okupacija srednjih škola, fakulteta i univerzitetskih centara, pokazujući ne samo borbenost nego i smisao za inicijativu i maštovitost, kao npr. u dramatičnom preuzimanju televizijskih i radio stanica od strane demonstranata, koji su u svoje ruke uzeli mikrofone i kamere. Gledaoci jednog nacionalnog dnevnika na televizijskom kanalu NET vidjeli su 16. decembra prekid govora grčkog premijera, nakon čega je prikazana slika demonstranata koji drže transparent na kojem je pisalo "Prestanite gledati televiziju. Izađite na ulice." Narednog dana, demonstranti su postavili velike transparente oko Partenona, koristeći ovu turističku atrakciju da bi uputili poziv na međunarodnu akciju solidarnosti. Na dan 18. decembra, mladi demonstranti u Atini nosili su velike bar kodove koji simboliziraju njihovo odbijanje da budu tretirani kao objekti, kao roba. Ovi gesti su bili ujedno poetični i svrsishodni, pokazujući inventivnost pokreta.

Nakon što su kontranapadi na policiju prerasli u širu ofanzivu krajem prve sedmice sukoba, revolucionarna manjina u jezgru pobune - koju su grčke vlasti i mediji pokušali izolirati i ocrniti kao "kriminalce" - shvatila je da njihove antidržavne i antikapitalističke poruke imaju odličnu prođu kod generacije koja je suočena sa bezperspektivnom ekonomijom. Čak štaviše, kako su drugi - većinom, ali ne samo, studenti - počeli da se uključuju, pobuna nije više "pripadala" anarhistima, koji svakako nikad nisu ni pretendovali da polagažu "tapiju" na pobunu. Jezik koji se do pre samo nekoliko sedmica smatrao ekstremnim, sada je ušao u širi javni diskurs. Otvoren je prostor da se čuju različiti glasovi. Usred ove polifonije, jedna vrsta dijalektike (διαλεκτική, argument ili konverzacija, u izvornom grčkom jeziku) se praktikovala na ulicama i okupiranim državnim zgradama. Ustanak je prestao biti samo grčka stvar, kada su se mnogobrojni mladi imigranti - sa svojom dugom istorijom trvenja sa policijom - pridružili borbi. Postoje indicije da se i radnici priključuju pokretu. Zanimljivo je da je 17. decembra grupa "pobunjenih radnika" okupirala sjedište glavne grčke sindikalne federacije. Izdali su deklaraciju koja, između ostalog, navodi razlog preuzimanja zgrade sindikata:

"Da otvorimo ovaj prostor po prvi put – kao nastavak društvenog otvaranja stvorenog od pobune same, kao prostor koji je izgrađen našim doprinosom, prostor iz kojeg smo bili isključeni. (...) Mi moramo zadobiti vlastiti glas, za sastajanje, za pričanje, za odlučivanje i za djelovanje. Ustrajavamo protiv generaliziranog napada. Stvaranje kolektivnih otpora iz baze jedini je način."
(Izjava Generalne skupštine pobunjenih radnika, Atina, 17. decembar 2008.)

Nasuprot snagama narodne pobune nalaze se snage grčke države, podržane u nekim mjestima od strane fašističkih hulja iz organizacije "Zlatna Zora". Svoju ulogu u pokušaju smirivanja situavije odigrale su i političke partije, uključujući staljiniste iz KKE (Grčka komunistička partija) koji su podlo klevetali ljude koji su se na ulicama borili protiv policije. Još spretnije, nezavisna partija "nove ljevice" SYRIZA (Koalicija ljevice i progresa) pokušala je da se pozicionira - porširujući svojevrsnu kritičku podršku protestnom pokretu - tako da će na sledećim izborima pokušati da iskoristi nezadovoljstvo za svoje političke ciljeve.

Ako se grčki pokret okupacija uspije dodatno proširiti, ova pobuna bi se mogla pretvoriti u najznačajniji revolt u Evropi u zadnjih 20 godina, nadilazeći protestne talase koje smo vidjeli u Francuskoj unazad nekoliko godina. Ono što grčki ustanak čini posebno zanimljivim jeste njegov fluidni, fleksibilni karakter - ili da iskoristimo još jednu dobru grčku riječ - njegova proteanska priroda. Djelimično nasilni ustanak, djelimično protestni pokret, djelimično pokret okupiranja zgrada, bez da se mora definirati kao jedna kategorija. Ipak, ova pobuna će se razvijati dalje samo do granice do koje širi i produbljava "društveno otvaranje" kao što je navedeno u gorenavedenoj izjavi, postavši tako pravi masovni fenomen a ne samo stvar radikalne omladine. Postoje znaci da je to moguće, ali će se dogoditi samo ako se revolt pomjeri od puke negacije prema afirmaciji, iznad potrebnog i militantnog "NE" prema hrabrom, vizionarskom "DA". Ako se ovo ne dogodi, pokret će se vjerovatno pretvoriti u predvidljivu, iako interesantanu, vrstu uličnog teatra. Jedan od najpopularnijih slogana pobune je grafit "No Control". U ovome se može čuti eho slogana radikalne omladine 1970tih - "No Future"; moguće je naći udaljenu vezu sa najradikalnijim španskim anarhistima koji su sebe ponosno zvali los incontrolados (Oni koje nije moguće kontrolisati). A razlika u značenju je krucijalna: ili će pokret dovesti do samo-orgnizovanja, do stvaranja začetka novih društvenih odnosa, kao u španskoj revoluciji, ili će završiti u svojevrsnom nihilizmu.

Napadajući istovremeno i Kapitalizam i Državu, grčki ustanici su pokazali da su ovi lice i naličje istog novčića, - valute čije su odlike hijerarhija, izopštavanje i eksploatacija. Oni ne traže novu vladu nego novo društvo. Njihova pobuna je također podsjetnik da radikalna transformacija svijeta ne zavisi o djelovanju nekih nezaustavljivih "zakona historije". Pored potrebnih objektivnih uslova, ona također zahtjeva odluku velikog broja ljudi da uzvrati udarac, da sami sebe učine dovoljno glasnim da se čuju, da stvore promjenu.

U vreme Vizantije, "Grčka vatra" je bilo razorno oružje, sačinjeno od mješavine elemenata čiji se tačan sastav držao u strogoj tajnosti. Trenutna pobuna u Grčkoj predstavlja drugačiju vrstu vatre, onu koja svoje gorivo nalazi u društvenim uslovima koji nas okružuju. Njena vrelina je već probila rupe u omotaču koji obavija jedno doba u kome smo se suočili sa gubitkom perspektive i pogoršavanjem životnih uslova. Umjesto rezignacije i fatalizma, ona nudi drugačiji izbor, posmatrajući svijet u drugačijem svjetlu.

Imitacija je možda najiskreniji oblik komplimenta, ali na kraju uvijek ostaje samo to: imitacija. Pokušaji slijepog reprodukovanja grčkog scenarija drugdje su osuđeni na propast. Za početak, pravila o angažiranju policije u većini zemalja ne uključuju veliku toleranciju prema upotrebi molotovljevih koktela (više je nego vjerovatno da bi npr. američki policajci odmah pucali na demonstrante), niti postoje autonomna područja (kao što su grčki univerziteti) u kojima se može potražiti sklonište od policije.

Reprodukovanje duha grčke pobune zahtjeva malo, ali istovremeno zahteva i jako puno: hrabrosti i poleta, ali također i kreativnosti i inteligencije.

Kao što grčka pobuna još i dalje ispisuje stranice svoje istorije, tako je i ovaj tekst nedovršen. Nadamo se da ćemo ga proširiti u skorijoj budućnosti.

Kolektiv Collective reinventions

Prevod: Centar za liberterske studije
Izvor: LibCom