Danas Grčka, sutra ceo Balkan...

Sve i dalje traje! U blokadi je oko 160 fakulteta, univerziteta i instituta u Grčkoj i to sa najjačim centrima na Pravnom fakultetu, Ekonomskom univerzitetu i Politehničkoj akademiji u Atini i Univerzitetu Aristotel u Solunu.

Delujući na sopstvenu inicijativu, dežurni tužilac je u subotu uveče, 21. decembra odlučio da ukine autonomiju Politehničke akademije u Atini, ali policija nije napala jer se uprava univerziteta bunila protiv takvog čina. Intervencija policije u školama i univerzitetima koji su pod blokadom moguća je u narednim danima, pod izgovorom da se koriste kao baze za izazivanje nemira. Za intervenciju policije dovoljna je odluka suda, bez prava žalbe od strane obrazovne ustanove.

Očekuje se da će se blokade centralnih univerziteta nastaviti i tokom praznika, ali će se većina blokada prekinuti tokom trajanja Božićnog raspusta. Poslednji veći protest biće održan u utorak 23.12. u Atini. Već je zakazan i naredni protestni skup 9. januara, na dan godišnjice ubistva Nikos Tebonerasa (koji je ubijen na studentskoj pobuni 1990-91).

Studentima i učenicima će se pridružiti i nastavnici, pošto je sindikat učitelja, nastavnika i profesora odlučio da učestvuje u protestu i da deluje zajedno sa studentima, a razmatraja se i mogućnost štrajka.

Prevod: Centar za liberterske studije
Izvor: A-Infos

U srijedu, 24.12.2008, oko 12 sati, ispred grčke ambasade u Sarajevu organiziran je simboličan protest solidarnosti sa grčkim narodom i pobunom koja traje već više od dvije sedmice. Bez formalne organizacije, vijest o protestu i njegova najava je širena putem Interneta i direktnim kontaktima. Ispred ambasade se okupilo desetak aktivista koji su 45 minuta držali transparent sa natpisom "Ko sije bijedu žanje gnjev", a prolaznicima je podijeljeno oko dvjestotinjak letaka.

Interesovanje za protest pokazali su i prisutni organi reda, zaduženi za obezbjeđenje zgrade ambasade. Drugarica koja se u jednom trenutku popela na ogradu ambasade kako bi uslikala protest otjerana je, a nakon što je dežurnom organu objašnjeno da ne razumije naš jezik, uslijedio je karakterističan prijeteći odgovor: "razumjeće". Izvršena je i legitimacija prisutnih. Na početku protesta iz zgrade su izašli zaposleni u ambasadi koji su razmijenili nekoliko riječi sa jednim od aktivista, pri čemu su izjavili da nemaju ništa protiv protesta. Nakon protesta, transparent je obješen na obližnji most.

Za tekst letka klikni ovde

About thirty activists’ spayed graffiti, blocked the French street and raised an ananarcho-syndicalist flag on the Greek embassy.

Last night, about thirty anarchists, anarcho-syndicalists and anti-fascists have carried out an action of solidarity with the revolting Greek people and against police brutality an injustice in the Balkans. Protest action started on “Terazije” street, from where the gathered activists spread flyers in the city center. Afterwards, a mass action of graffiti spraying was organised near Greek embassy, with the slogans likes “Solidarity with Greek people!”, “Balkan’s in flames!”, “The police kills!”, “Athens today, Belgrade tomorrow!” The actions were finished with a protest in front of the Greek embassy.

For a short while activists blocked the French Street where the Greek embassy is located and wore banner “Against violence and injustice”. Afterwards a police guard was forced into his guardhut, while comrades raised anarcho-syndicalist flag over Greek embassy.

Solidarity with revolting Greek people, against police brutality and injustice in the Balkans!

Fotos:

Pokret za generalizaciju pobune govori o procesu radikalizacije koji je zahvatio Grčku nakon ubistva 15-godišnjeg dječaka Aleksisa od strane policije početkom decembra 2008.

Ništa više...

Šestog decembra, u devet sati uvečer, pripadnik specijalnih policijskih postrojbi se zaustavio, naciljao i upucao petnaestogodišnjeg dječaka u području Exarchia, Atina. Ovo ubistvo nije izdvojen slučaj policijskog nasilja. U jutro istog tog dana, imigrante koji su čekali na azil u policijskoj stanici na aveniji Petrou Ralli napala je specijalna policija. Jedan pakistanac dobio je težak potres mozga i još uvijek se bori za život na odjelu intenzivne njege bolnice Evangelismos. Ovo su samo dva od mnoštva sličnih slučajeva u proteklih nekoliko godina.

Metak koji je probio Aleksisovo srce nije bio slučajan hitac ispucan iz policijskog pištolja u tijelo nekog jogunastog dječaka. Bila je to odluka Države da nasilno nametne pokornost i red grupacijama i pokretima koji pružaju otpor njenim odlukama. Pretnja namenjena svakome ko se odupire novoj vladinoj politici u oblasti radničih prava, socijalne sigurnosti, javnog zdravstva, obrazovanja itd. Ko god radi mora crnčiti kao rob za jedva 600 eura mjesečne plate. Raditi do iznemoglosti kad god šef to zahtjeva, raditi prekovremeno bez nadoknade, biti izbačne na ulicu kad god je posao "u krizi". Na kraju, biti ubijen kad god zaoštravanje prozvodnje to nalaže, baš kao petorica lučkih radnika koji su umrli u luci Perama prije pet mjeseci. Ako se radi o imigrantu koji se usudi zahtjevati nekoliko dodatnih eura, biće suočen sa prebijanjem i životom u strahu, upravo kao poljoprivredni radnici oba pola u staklenicima u kojima se gaje jagode u Neo Manoladi, u zapadnom Peloponezu.

... neće biti ...

Učenici moraju provoditi svoje vrijeme u ofucanim školskim prostorijama i intenzivnom slušanju, da bi se "pripremili" za ispite koji se polažu na kraju školske godine. Kao što deca djeca moraju zaboraviti na igranje sa drugima na ulici, jer su slobodne javne površine pretvorene u hipermarkete ili zato što nemaju slobodnog vremena da vise okolo. Moraju zaboraviti na igru i bezbrižnost, zaluđivati se reality programima na televiziji i igranjem video igrica.

Kasnije, kao univerzitetski student, jer to je prirodna "evolucija" koja vodi ka uspjehu, oni će shvatiti da je ono što je predstavljeno kao "naučno znanje" orjentisano prema interesima šefova. Student se neprekidno mora adaptirati novim studijskim programima i ostvarili što je moguće više bodova kako bi na kraju bio nagrađen sa diplomom koja vredi isto koliko i toalet papir, ali bez mogućnosti da se primeni u praksi, za razliku od toalet papira. Diplomom koja ne obezbjeđuje ništa osim mjesečne plate od 700 eura, često bez penzionog ili zdravstvenog osiguranja. Sve ovo dešava se usred luđačkog plesa onih koji završavaju u svešteničkim poslovima i nadrogiranih olimpijskih sportista koji dobijaju ogromne plate kako bi "donijeli slavu domovini". Novac koji završava u džepovima bogatih i moćnih. Od mita za "ortake" i cenkanja sa korumpiranim novinarima oko skandaloznih DVD snimaka, kako bi se zataškali vladini "skandali". Dok se mnogi životi nestaju u šumskim požarima, da bi se omogućilo krupnom kapitalu da pretvori šume u turistički biznis, i dok se učestale pogibije radnika na gradilištima i na ulicama prikrivaju formulacijama "nesreća na radnom mjestu". Dok Država daje novac bankama kako bi im pomogla da nas još dublje zaglibe u živo blato dugova i kredita, podižići istovremeno porez na dohodak svim radnicima. Dok glupost preskupo plaćenih televizijskih zvijezda postaje jevađelje za rastući broj eksploatisanih ljudi.

Metak koji je probušio Aleksisovo srce je metak u srce eksploatacije i represije za značajan deo ovog društva koje zna da nema šta da izgubi osim iluzija da bi se stvari mogle poboljšati. Događaji koji su uslijediti nakon ubistva dokazali su da je veliki dio eksploatisanih i potlačenih potonuo do grla u beznađu, i da se ono sada prelilo i prijeti da uguši šefove i političare, partije i institucije države. Ono se razlilo i teče da bi očistila ovaj prljavi svijet koji je zasnovan na iskorištavanju čovjeka od strane čovjeka, i na moći manjine nad većinom. Naša srca su se ispunila samopouzdanjem, a srca naših šefova strahom.

Uništenje hramova potrošnje, ponovno preuzimanje dobara, tj. "pljačkanje", svih stvari koje smo napravili, a nismo mogli da imamoa, dok su nas bombardovali reklamama, jeste shvatanje da je svo to bogatstvo naše, jer ga mi proizvodimo. U ovom slučaju, "mi" odnosi se na sve radnike, uopšteno. To bogatstvo ne pripada vlasnicima prodavnica, ili bankarima, to bogatstvo je naša krv i naš znoj. Ono je vrijeme koje šefovi od nas kradu svakodnevno. Ono je bolest kojom započinjemo penziju. Ono je svađa u spavaćoj sobi i nemogućnost da sretnemo par prijatelja vikendom uveče. Ono je dosada i usamljenost nedjeljnog popodneva, i grčeviti osjećaj svakog ponedjeljka ujutro. Kao eksploatisani i potlačeni, imigranti ili Grci, radnici, nezaposleni, studenti ili učenici, sada smo pozvani da odgovorimo na lažnu dilemu postavljenu od medija i države: jesmo li sa "maskiranima" ili sa vlasnicima prodavnica. Ova dilema je samo mamac.

Jer prava dilema je ona koju mediji ne žele da postavite: jeste li za šefove ili za radnike? Jeste li za Državu ili za Pobunu? I ovo je jedan razlog zašto novinari daju sve od sebe kako bi ocrnili pokret, kada pričaju o "maskiranima", "pljačkašima" itd. Razlog zašto žele da rašire strah među potlačenima je jednostavan: revolt čini njihovu poziciju - kao i onu njihovih šefova - vrlo neizvjesnom. Revolt se okreće protiv realnosti koju su stvorili, protiv osjećaja da će se "na kraju sve završiti dobro", protiv separacije "opravdane sentimentalne pobune" i "ekstremističkih elemenata", i na kraju protiv distinkcije između "izopćenika" i mirnih demonstranata.

U ovoj dilemi, mi imamo samo jedan odgovor: mi smo za "maskirane". Mi smo "maskirani". Ne zato što želimo sakriti svoje lice, nego zato što se želimo učiniti vidljivim. Postojimo. Nosimo kapuljače i maske ne zbog ljubavi prema uništenju, nego zbog želje da uzmemo svoj život u svoje ruke. Da na zagrištu potrošačkog društva gradimo drugačije društvo. Društvo u kojem će svako odlučivati kolektivno na generalnim sastancima škola, univerziteta, radnih mjesa i kvartova, o svemu što nas se tiče, bez potrebe za političkim predstavnicima, vođama ili komesarima. Društvo gdje ćemo svi zajedno voditi svoju sudbinu i gdje će naše potrebe i želje biti u našim rukama, a ne u rukama parlamentaraca, načelnika, šefova, sveštenika ili policajaca.

Nada za ovakav život pretočena je u barikade koje su postavljene u Grčkoj, i solidarnošću širom svijeta. Sada ostaje da ovu nadu pretvorimo u realnost. Mogućnost realizovanja ovakvog društva je stavljena na test od strane javnih zborova u okupiranim gradskim zgradama, zgradama sindikata i univerzitetima u Atini i drugdje u Grčkoj, gdje svako može slobodno izraziti svoje mišljenje i pokrenuti akciju kolektivno, zasnovanu na željama i potrebama. San o ovakvom životu počeo je poprimati oblik.

... kao prije.

Šta ostaje da se uradi kako bi se ovaj san ostvario?

Trebamo se organizirati na radnim mestima, na mestima učenja i stanovanja. Na radnim mjestima diskutujemo o svakodnevnim problemima i stvaramo jezgro otpora prema teroru šefova. U školama doprinosimo i podržavamo njihovu okupaciju, stvaramo kontrainformacijske grupe, organiziramo predavanja i radne grupe, dovodimo u pitanje znanje koje nam je servirano , stičemo novo znanje za naše potrebe, a ne za potrebe kapitala. U kvartovima i naseljima razgovaramo sa komšijama, pravimo okupljanja i komitete, dijelimo znanje i vještine, kolektivno odlučujemo o akcijama. Učestvujemo u marševima i protestima, stojimo jedni uz druge, razbijamo strah koji širi Država, pomažemo učenicima na koje je sada najviše usmereno napad Države. Solidarišemo se sa onima koji su uhapšeni u pobuni, sa Grcima kao i sa imigrantima, u Grčkoj i u inostranstvu, koje pokušavaju osuditi pomoću svih mogućih pravnih trikova iz arsenala anti-terorističkih zakona, jer su se suprotstavili diktaturi Države.

Sada sve počinje. Sada je sve moguće.

Pokret za generalizaciju pobune

Prevod: Centar za liberterske studije
Izvor: LibCom

Ponedeljak, 22.12.2008. 09:19 Zatišje prošle noći u Politehnici

Novosti 23.59: Sve je mirno u Politehničkoj akademiji u Atini - mirno koliko je to moguće. Nema pandura na vidiku, zvučnici biju na sav glas.

Novosti 17:36: Zbog svakojakih špekulacija o mogućem ulasku policije (uglavnom glasine, plasirane kako bi se zaplašili studenti koji okupiraju zgradu), ljudi koji se solidarišu počeli su se okupljati u prostoru atinske Politehnike. Nakon koncerta solidarnosti za političkim zatvorenicima u 18h uslediće javni zbor. Masovni zbor i samo masovni zbor može odlučiti da li ćemo (i kada) prekinuti blokadu.

U narednih par sati će informacije iz politehnike biti ograničene, ali ćemo svakako javiti ako politehnika ipak bude napadnuta.

Prošla noć je bila mirna u Politehnici. Kako kapitalistički mediji izveštavaju, autonomija teritorije univerziteta je već ukinuta - dakle, na policiji je u da odluči hoće li izvršiti upad. Do skora je zakon koji je nalagao da policiji i vojsci bude zabranjen pristup univerzitetskom tlu mogao biti suspendovan samo izričitom odlukom univerzitetskog senata. Međutim, po izglasanom amandmanu, državni tužilac takođe može da ga ukine ukoliko se na univerzitetskom tlu počini krivično delo i to u roku od 48 sati od samog čina. S obzirom da se poslednji sukob sa polcijiom desio u subotu uveče (molotovi kokteli su bačeni policiju: krivično delo) do večeras imaju fore da izvrše napad na politehniku, ukoliko to odluče.

Odluka donesena na masovnom zboru u okupiranoj zgradi čisto politička: suština je u tome da ljudi koji su okupirali zgradu sami odluče kada će je napustiti, a ne da to čini policija.

U međuvremenu, okupirana GSEE (sindikat) zgrada je vraćena GSEE juče, po odluci zbora.

Prevod: Centar za liberterske studije
Izvor: On the Greek Riots

Atina - Više hiljada ljudi protestovalo je danas u centru Atine uzvikujući "panduri, svinje, ubice" zbog smrti tinejdžera koga je 6. decembra ubio policajac.

Na početku demonstracija, ispred zgrade Univerziteta, ispaljeni su hici na autobus sa specijalcima, ali nijedan od 19 policajaca koliko ih je bilo u vozilu nije povređen.

"Dole vlada ubica", "Državni terorizam nas neće zaustaviti" moglo je da se pročita na transparentima koje su nosili demonstranti na početku kolone. Bilo je i natpisa "Mladi se svete zbog svojih snova" i "Razoružajte policiju".

Demonstranti su krenuli u šetnju prema zgradi parlamenta koja se nalazi na centralnom atinskom trgu Sintagma.

Predviđeni su protesti srednjoškolaca i ispred zgrade ministarstva prosvete, koji je najavljeni kao poslednji pre Božića, 25. decembra.

Srednjoškolci će početkom januara odlučiti o nastavku protesta. Prema organizatorima, više od 700 školskih ustanova i više univerziteta učestvovalo je u demonstracijama koje su počele posle ubistva 15-ogodišnjeg tinejdžera.

Izvor

Pregled i analiza aktuelne pobune u Grčkoj, koja razmatra šta je postignuto i šta može unaprijediti pokret

U jednoj sceni, kiša molotovljevih koktela tokom noći pada po policijskoj stanici, njihov eksplozivni bljesak osvjetljava inače mračnu ulicu; u drugoj sceni, centralna atinska novogodišnja jelka je zapaljena od strane bijesnih demonstranata. Izgleda da aktuelni nemiri u Grčkoj nastupaju pod znakom vatre, one koja je zapaljena od strane policije kada je ubijen tinejdžer u Atini, prije dvije sedmice. Međutim, u osim pirotehnike, pojavila se i drugačija vrsta požara: ono što je počelo kao koncentrisan bijes prema policiji poprimilo je dimenzije socijalne pobune, koja je prerastajući akcije sporadičnog nasilja uključila veliki broj mladih ljudi. Iako bez sumnje sadrži specifične grčke karakteristike, ovaj rastući pokret privukao je dosta pažnje i van Grčke. Francuski zvaničnici izrazili su zabrinutost da bi ova "zaraza" mogla se proširi među omladinom u Francuskoj. Otišli su čak toliko daleko da su povukli plan za reformu srednjeg obrazovanja u Francuskoj, navodeći kao razlog strah od moguće reprize dešavanja u Grčkoj. Mnogi protesti solidarnosti održani su u brojnim zemljama, uključujući i akcije turskih anarhista koji su izrazili simpatije sa svojim drugovima u Grčkoj.

Da je reakcija na policijsko ubistvo bila ograničena na sukobe između policije i anarhista, dešavanja u Grčkoj bi bukvalno sama sebe izgorjela nakon nekoliko dana. Ono što je zanimljivo u pogledu trenutne situacije je to što je izrasla u nešto veće, šireći se od uličnih borbi do okupacija srednjih škola, fakulteta i univerzitetskih centara, pokazujući ne samo borbenost nego i smisao za inicijativu i maštovitost, kao npr. u dramatičnom preuzimanju televizijskih i radio stanica od strane demonstranata, koji su u svoje ruke uzeli mikrofone i kamere. Gledaoci jednog nacionalnog dnevnika na televizijskom kanalu NET vidjeli su 16. decembra prekid govora grčkog premijera, nakon čega je prikazana slika demonstranata koji drže transparent na kojem je pisalo "Prestanite gledati televiziju. Izađite na ulice." Narednog dana, demonstranti su postavili velike transparente oko Partenona, koristeći ovu turističku atrakciju da bi uputili poziv na međunarodnu akciju solidarnosti. Na dan 18. decembra, mladi demonstranti u Atini nosili su velike bar kodove koji simboliziraju njihovo odbijanje da budu tretirani kao objekti, kao roba. Ovi gesti su bili ujedno poetični i svrsishodni, pokazujući inventivnost pokreta.

Nakon što su kontranapadi na policiju prerasli u širu ofanzivu krajem prve sedmice sukoba, revolucionarna manjina u jezgru pobune - koju su grčke vlasti i mediji pokušali izolirati i ocrniti kao "kriminalce" - shvatila je da njihove antidržavne i antikapitalističke poruke imaju odličnu prođu kod generacije koja je suočena sa bezperspektivnom ekonomijom. Čak štaviše, kako su drugi - većinom, ali ne samo, studenti - počeli da se uključuju, pobuna nije više "pripadala" anarhistima, koji svakako nikad nisu ni pretendovali da polagažu "tapiju" na pobunu. Jezik koji se do pre samo nekoliko sedmica smatrao ekstremnim, sada je ušao u širi javni diskurs. Otvoren je prostor da se čuju različiti glasovi. Usred ove polifonije, jedna vrsta dijalektike (διαλεκτική, argument ili konverzacija, u izvornom grčkom jeziku) se praktikovala na ulicama i okupiranim državnim zgradama. Ustanak je prestao biti samo grčka stvar, kada su se mnogobrojni mladi imigranti - sa svojom dugom istorijom trvenja sa policijom - pridružili borbi. Postoje indicije da se i radnici priključuju pokretu. Zanimljivo je da je 17. decembra grupa "pobunjenih radnika" okupirala sjedište glavne grčke sindikalne federacije. Izdali su deklaraciju koja, između ostalog, navodi razlog preuzimanja zgrade sindikata:

"Da otvorimo ovaj prostor po prvi put – kao nastavak društvenog otvaranja stvorenog od pobune same, kao prostor koji je izgrađen našim doprinosom, prostor iz kojeg smo bili isključeni. (...) Mi moramo zadobiti vlastiti glas, za sastajanje, za pričanje, za odlučivanje i za djelovanje. Ustrajavamo protiv generaliziranog napada. Stvaranje kolektivnih otpora iz baze jedini je način."
(Izjava Generalne skupštine pobunjenih radnika, Atina, 17. decembar 2008.)

Nasuprot snagama narodne pobune nalaze se snage grčke države, podržane u nekim mjestima od strane fašističkih hulja iz organizacije "Zlatna Zora". Svoju ulogu u pokušaju smirivanja situavije odigrale su i političke partije, uključujući staljiniste iz KKE (Grčka komunistička partija) koji su podlo klevetali ljude koji su se na ulicama borili protiv policije. Još spretnije, nezavisna partija "nove ljevice" SYRIZA (Koalicija ljevice i progresa) pokušala je da se pozicionira - porširujući svojevrsnu kritičku podršku protestnom pokretu - tako da će na sledećim izborima pokušati da iskoristi nezadovoljstvo za svoje političke ciljeve.

Ako se grčki pokret okupacija uspije dodatno proširiti, ova pobuna bi se mogla pretvoriti u najznačajniji revolt u Evropi u zadnjih 20 godina, nadilazeći protestne talase koje smo vidjeli u Francuskoj unazad nekoliko godina. Ono što grčki ustanak čini posebno zanimljivim jeste njegov fluidni, fleksibilni karakter - ili da iskoristimo još jednu dobru grčku riječ - njegova proteanska priroda. Djelimično nasilni ustanak, djelimično protestni pokret, djelimično pokret okupiranja zgrada, bez da se mora definirati kao jedna kategorija. Ipak, ova pobuna će se razvijati dalje samo do granice do koje širi i produbljava "društveno otvaranje" kao što je navedeno u gorenavedenoj izjavi, postavši tako pravi masovni fenomen a ne samo stvar radikalne omladine. Postoje znaci da je to moguće, ali će se dogoditi samo ako se revolt pomjeri od puke negacije prema afirmaciji, iznad potrebnog i militantnog "NE" prema hrabrom, vizionarskom "DA". Ako se ovo ne dogodi, pokret će se vjerovatno pretvoriti u predvidljivu, iako interesantanu, vrstu uličnog teatra. Jedan od najpopularnijih slogana pobune je grafit "No Control". U ovome se može čuti eho slogana radikalne omladine 1970tih - "No Future"; moguće je naći udaljenu vezu sa najradikalnijim španskim anarhistima koji su sebe ponosno zvali los incontrolados (Oni koje nije moguće kontrolisati). A razlika u značenju je krucijalna: ili će pokret dovesti do samo-orgnizovanja, do stvaranja začetka novih društvenih odnosa, kao u španskoj revoluciji, ili će završiti u svojevrsnom nihilizmu.

Napadajući istovremeno i Kapitalizam i Državu, grčki ustanici su pokazali da su ovi lice i naličje istog novčića, - valute čije su odlike hijerarhija, izopštavanje i eksploatacija. Oni ne traže novu vladu nego novo društvo. Njihova pobuna je također podsjetnik da radikalna transformacija svijeta ne zavisi o djelovanju nekih nezaustavljivih "zakona historije". Pored potrebnih objektivnih uslova, ona također zahtjeva odluku velikog broja ljudi da uzvrati udarac, da sami sebe učine dovoljno glasnim da se čuju, da stvore promjenu.

U vreme Vizantije, "Grčka vatra" je bilo razorno oružje, sačinjeno od mješavine elemenata čiji se tačan sastav držao u strogoj tajnosti. Trenutna pobuna u Grčkoj predstavlja drugačiju vrstu vatre, onu koja svoje gorivo nalazi u društvenim uslovima koji nas okružuju. Njena vrelina je već probila rupe u omotaču koji obavija jedno doba u kome smo se suočili sa gubitkom perspektive i pogoršavanjem životnih uslova. Umjesto rezignacije i fatalizma, ona nudi drugačiji izbor, posmatrajući svijet u drugačijem svjetlu.

Imitacija je možda najiskreniji oblik komplimenta, ali na kraju uvijek ostaje samo to: imitacija. Pokušaji slijepog reprodukovanja grčkog scenarija drugdje su osuđeni na propast. Za početak, pravila o angažiranju policije u većini zemalja ne uključuju veliku toleranciju prema upotrebi molotovljevih koktela (više je nego vjerovatno da bi npr. američki policajci odmah pucali na demonstrante), niti postoje autonomna područja (kao što su grčki univerziteti) u kojima se može potražiti sklonište od policije.

Reprodukovanje duha grčke pobune zahtjeva malo, ali istovremeno zahteva i jako puno: hrabrosti i poleta, ali također i kreativnosti i inteligencije.

Kao što grčka pobuna još i dalje ispisuje stranice svoje istorije, tako je i ovaj tekst nedovršen. Nadamo se da ćemo ga proširiti u skorijoj budućnosti.

Kolektiv Collective reinventions

Prevod: Centar za liberterske studije
Izvor: LibCom

Autor: Tamara Opačić

U subotu 20. prosinca s grčkim pobunjenicima solidarizirali su se njihovi istomišljenici iz Splita, Pule, Rijeke, Zadra i Zagreba. U Zagrebu su aktivisti na nekoliko mjesta izvjesili transparente s natpisom Solidarnost s pobunom u Grčkoj i polijepili su nekoliko stotina komada zidnih novina s informacijama o stvarnoj situaciji. Desetak aktivista okupilo se ispred grčkog veleposlanstva.

"Naši životi ne pripadaju državama i njihovim plaćenim ubojicama! Sjećanje na ubijenu braću i sestre, prijatelje i drugove, ostaje živo kroz naše borbe! Mi ne zaboravljamo svoju braću i sestre, mi ne opraštamo ubojicama. Molimo vas, prevedite i širite ovu poruku za dan zajedničkih koordiniranih akcija otpora (20.12.2008.) u što više mjesta na svijetu" glasio je proglas kojeg su grčki pobunjenici poslali diljem svijeta s atenskog Politehničkog fakulteta 18. prosinca.

"O ovoj akciji razmišljali smo još od kada je čitava stvar započela. Cilj akcije bio je da pokažemo našim grčkim kolegama kako nisu sami, ali i svratiti pažnju domaćoj javnosti na činjenicu da ustanak u Grčkoj još uvijek traje unatoč sve manjem interesu buržoaskih medija", rekao je Hrvoje, jedan od članova Mreže anarhosindikalista/kinja Hrvatske (MASA).

Prema Hrvojevim riječima, akcija je od samog početka zamišljena kao čisto simbolična pa niti nisu pozvali velik broj ljudi koji bi im se pridružio. Kako akcija nije bila prijavljena, a ni sami organizatori nisu znali kakva će biti situacija sa policijom pred ambasadom, odlučili su da ih se okupi manje od 20 kako se skup ne bi mogao tretirati kao neprijavljen. Iz sličnog razloga nisu kontaktirali niti velik broj medija zbog straha da informacija ne procuri u javnost. Policija se na sreću okupljenih nije pojavila.

U Ateni i ostalim većim grčkim gradovima već dva tjedna traju ulični sukobi. Prosvjednici, mahom studenti i učenici anarhističkih svjetonazora, izašli su na ulice nakon što je u policijskoj pucnjavi 6. prosinca ubijen petnaestogogodišnji učenik Alexandros Grigoropoulos. Nakon nekoliko dana borbe s policijom pridružili su im se i samoorganizirani radnici, a prosvjednici su se utaborili u zgradama grčkih sveučilišta u čije prostore policija zakonom nema pravo pristupiti. Za grčku vladu situacija u zemlji daleko je od bajne, a koliko je daleko sve otišlo najbolje objašnjavaju riječi njihovog premijera Kostasa Karamanlisa koji je na izvanrednoj sjednici Vlade poručio kako su oni koji izazivaju nerede i vandalizam neprijatelji demokracije te je zatražio njihovu društvenu i političku izolaciju.

Hrvoje navodi kako ne vjeruje da se išta slično u skorije vrijeme može dogoditi na našim prostorima.

Revolt u Grčkoj je potaknut problemima koji sve nas sve više tište. Od smanjenja radničkih prava do komercijalizacije obrazovnog sustava, od globalne ekonomske krize do neoliberalnih reformi zdravstva. Ubojstvo petnaestogodišnjaka bilo je samo okidač, kap koja je prelila čašu. Problemi su globalni. Radi se samo o tome da u Grčkoj postoji zdrava tradicija prosvjedovanja i izražavanja mišljenja koja nama nedostaje. Kod nas je većina ljudi naviknuta na to da budu samo pasivni promatrači. Ali i tome mora jednom doći kraj. Kako će se kriza zaoštravati, a ljudi postajati sve očajniji, počet će razmišljati i o radikalnijim metodama borbe i korjenitijim promjenama od jednostavne smjene vlasti. Nadam se samo da će, kada za to dođe vrijeme, utjecaj anarhističkih ideja biti dovoljno jak da čitavu stvar gurne u slobodarskom smjeru, jer u takvim situacijama uvijek prijeti opasnost uspostavljanja despotskih režima.

Osim same pobune, ono što mori svjetske i hrvatske anarhiste je način na koji su grčki sukobi tretirani u svim mainstream medijima. Tako su brojne naslovnice svjetskih medija preplavljene slikama razbijene i zapaljene imovine i simbola sveprisutnog blagdanskog ugođaja.

Mediji su fokusirani isključivo na destruktivnu stranu ustanka dok u potpunosti ignoriraju sve konstruktivne elemente koji su zapravo najzanimljiviji. Naime u Grčkoj je u toku okupacija čitavog niza javnih objekata, škola, fakulteta, sindikalnih središnjica, pa čak i gradskih vijećnica. U tim objektima se odvijaju masovni skupovi na kojima se raspravlja o tome što dalje odnosno počinju se formirati direktno-demokratske strukture, a jedna od laži mainstream medija je da ustanak nema jasno definiranih zahtjeva. Mediji čak iskrivljavaju i sliku o samom nasilju pokušavajući ga prikazati potpuno nasumičnim premda je ono uglavnom usmjereno protiv simbola države i kapitalizma dok se izbjegava uništavanje imovine 'običnih' ljudi, dodao je član MASA-e.

Hrvoje smatra da postoje situacije u kojima je primjena nasilja potpuno legitimna, i to prvenstveno kao odgovor na represiju i eksploataciju. Mogu li tvrditi da je svaki bačeni kamen u Grčkoj apsolutno nužan i opravdan? Naravno da ne mogu, ali u globalu podržavam ono što se tamo događa.

Zbog nezadovoljstva načinom izvještavanja većine medija, kao skroman pokušaj da se probije nastala medijska blokada udruženi anarhosindikalisti iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine pokrenuli su vlastiti
portal s vijestima iz Grčke. Već po ulasku na portal jasno je vidljiv banner s natpisom Vijesti koje nećete naći u kapitalističkim medijima. Na njemu aktivisti ovdašnjih prostora objavljuju prevedene vijesti među kojim se nađe i pokoji dopisnički tekst njihovih prijatelja s lica mjesta. Jedan od razloga koji je potaknuo nastanak takvog portala je brisanje posta pod nazivom Situacija u Grčkoj se ne smiruje, ali grčki mediji i velike svjetske medijske korporacije pokušavaju spriječiti da prave informacije o trenutnim dešavanjima u Grčkoj dopru do svjetske javnosti s foruma beogradske televizije B92. Na pitanje koji događaj tijekom ova dva tjedna iz Grčke smatra najvažnijim, a da nije zapazio da se o njemu izvještavalo u spomenutim medija, Hrvoje spominje okupaciju zgrade Generalne konfederacije grčkih radnika (GSEE) 17. prosinca.

Ta okupacija pokazuje da se radnici počinju suprotstavljati birokraciji 'žutih' sindikata, koja svim silama pokušava potkopati cijelu stvar, te da se počinju sve aktivnije uključivati u pokret. Njihova je participacija posebno važna. Ukoliko bi došlo do zauzimanja radnih mjesta i formiranja radničkih vijeća, situacija u Grčkoj bi prerasla u pravu socijalnu revoluciju. U svakom slučaju, smatram da je to ključan element cijele priče, objasnio je mladi anarhosindikalist.

Izvor

(U međuvremenu radnici koji su okupirali zgradu GSEE odlučili su juče, (21.12) da prekinu okupaciju i napuste zgradu)

17. decembar 2008;
Panagopulos je jutros rekao da mi nismo radnici, pošto su radnici na poslu. Ovo, između ostalog, objašnjava šta je u stvari "posao" Panagopulosa: osigurati da radnici ostanu na poslu, uraditi sve da tako ostane. - Ali poslednjih deset dana, radnici nisu samo na radnim mjestima, nego i na ulicama. I to je činjenica koju Panagolupos i njemu slični ne mogu sakriti, čak i kad bi sakrili sunce koje obasjava naše korake i naš bes na ulicama ovog grada. - Mi smo radni ljudi, mi smo nezaposleni (mi smo plaćeni otkazima za svoje učešće u štrajkovima na koje je pozvala GSEE, a sindikalne birokrate su nagrađene unapređenjima), mi radimo pod ugovorom više poslova, mi radimo poslove formalno ili neformalno neobezbeđeni u raznim programima ili u subvenciranim poslovima kojima se snižava stopa nezaposlenosti. Mi smo deo ovog sveta i ovde smo.

Ko god želi da razume razumeće. Mi smo pobunjeni radnici. Kraj priče. Sve naše takse i porezi plaćeni su krvlju, znojem, nasiljem, slomljenom kičmom, rukama, kolenima, stopalama, glavom. Čitav svet smo napravili mi - radnici.

P.S.

Na radiju smo čuli da je naš čin nekakav umetnički performans. Prihvatamo ovakav opis, ali pod uslovom da proletarijat ukine filozofiju i umetnost (zajedno sa državom i kapitalom)...

Besni proleteri iz oslobođene GSEE

Prevod: Centar za liberterske studije
Izvor: A-Infos