Danas Grčka, sutra ceo Balkan...

Kominike br. 2 iz oslobođene zgrade GSEE (Generalna konfederacija grčkih radnika):

Ovo saopštenje je odgovor na tvrdnje "gospodina" Panagopoulosa, predsednika GSEE.

"Gospodin" Panagopoulos je za državnu televiziju izjavio da je "nekolicina mladih okupirala zgradu GSEE (...) oni, da su proleteri, bili bi na gradilištima (...)" Ova "misao" pripada visokom činovniku Nacionalne banke Grčke koji "zastupa" radnike! Gde je on sad i šta on zna o gradilištima? On je bio i ostao tehnokrata celog svog života, direktor državnog preduzeća DEKO, partijski i društveni parazit. Ovaj glasnogovornik PASOK-a, iz radničkog pokreta, živi u severnom predgrađu Atine, puši kubanske cigare i prima ogromnu platu i od Nacionalne banke i iz GSEE, dok raspolaže ogromnim sredstvima države i EU.

Dobio je unapređenje od svog gazde i prihvatio ga, iako je to zabranjeno funkcionerima sindikata. Organizovao je konferenciju povodom devedesetogodišnjice GSEE u amfiteatru Nacionalne banke, odnosno u amfiteatru svoga gazde, gospodina Arapogloua sa sredstvima Ministarstva spoljnih poslova, i tako pokazao kojoj klasi pripada.

Panagopoulos može da se pridruži svojim gazdama, kao što to svakodnevno čini dok potpisuje kolektivni ugovor sa nama, radnicima i daje nam najniže plate u EU.

Kako se usuđuje da sramoti bunt radnika, on koji je odgovornan za svako gušenje radničkih zahteva.

Ovde, u okupiranoj zgradi GSEE, postoji plaketa posvećena svim liderima GSEE. Iznad njegovog imena je mnogo imena ostalih birokrata koji su nagrađani postavljenjem za predsednika: Kanellopoulos, Protopapas, Polizogopoulos. Na toj plaketi su i imena (imenovanih ali ne i izabranih) profesionanih sindikalista za vreme hunte i okupacije. Panagopoulos zaista zaslužuje da bude na toj listi.

Može nas napustiti. Mi smo tamo gde smo oduvek i bili: na poslu, nezaposleni, proleteri, u noćnim smenama, na ulicama, u pobuni.

Ako Panagopoulos brine za one koji su sada na poslu, neka ne brine. Oni će se pojaviti na večernjem okupljanju, mi smo radništvu otvorili zgradu koju je on držao zatvorenom svih ovih godina. Sutra oni neće ići na posao. Sutra je dan za koji je on odbio da zakaže štrajk. Oni će izaći na ulice da pokažu svoj bes.

Bes, koji Panagopoulos ne može i ne želi da razume - zbog svoje ogromne plate i svoje klasne pripadnosti.

Mi smo ovde...

Proleterska inicijativa (sad već ne tako mladih) radnika iz noćne smene u oslobođenoj zgradi GSEE.

Prevod: Centar za liberterske studije
Izvor: A-Infos

15.12.2008. - Danas je deseti dan grčkog ustanka-pobune-nereda, kako god hoćeš…

Prethodne subote, 6. decembra u 21:00 policajac je ubio mladog petnaestogodišnjaka na Exarchia trgu, centralnom trgu u Atini… Pretpostavljam da je to već poznato…

Odmah zatim, mi smo od usta do usta saznali o tome i oko ponoći okupili se u centru. Hiljade ljudi je demonstriralo u centru i, kako je vreme prolazilo, sve više ih je dolazilo i ulice su se ispunile ljutim ljudima. Anarhisti su se okupili u Politehničkoj školi gde su se sukobljavali sa policijom i bacali Molotovljeve koktele. Ono što je zaista zanimljivo je da su nam policajci - iste noći kada su ubili dečaka - jasno stavili do znanja kako su planirali da odgovore na naše proteste. Bacali su suzavce i pre nego što smo počeli sa demonstracijama! Naravno, odgovorili smo kamenjem i paljenjem kontejnera, kako bismo pročistili atmosferu i postavili barikade…

Od te noći svakodnevno imamo nekoliko akcija otpora… Učenici su okupirali svoje škole ili ne dolaze na predavanja, prave lokalne demonstracije u predgrađima, koje se završavaju pred policijskim stanicama gde napadaju policajce kamenjem. Uveče, skoro svakog dana, održavaju se velike demonstracije u centru Atine. Takođe, studenti su okupirali fakultete i dolaze na demonstracije.

Srednjoškolci su zaista pobesneli zbog svega i teško će ih umiriti. Već imaju koordinaciju između okupiranih škola i svaki dan izvode akcije.

Na fakultetima su brojni levičari i anarhisti, tako da su i oni brzo odgovorili okupacijom fakulteta.

U centru se tri velika fakulteta koriste kao ‘borbeni centri’. Na jednom su najagresivniji i najnasilniji anarhisti (Tehnički fakultet), na jednom su više, da tako kažem, ‘politički’ anarhisti (Atinski ekonomski fakultet) a na trećem su političke partije ekstremne levice i Antiautoritarni pokret (Pravni fakultet).

Sve to ne može da se objasni samo ubistvom dečaka. To svakako jeste ozbiljan razlog da bi se ljudi pokrenuli na pobunu, ali je političko stanje u Atini toliko loše da je ljudima samo nedostajao neki ozbiljan događaj da bi ‘podigli dupe’. Plate su vrlo niske, nezaposlenost mladih vrlo visoka – a čak i od onih koji rade većina dobija posao samo na nekoliko meseci, sa slabim primanjima i najčešće bez mogućnosti da zarade bilo kakvu penziju.

Takođe, vlada je optužena za mnoge skandale (najkorumpiranija vlada nakon diktature) ali nijedan političar ne završava u zatvoru, tako da ljudi vide koliki je njihov imunitet. Sve to (i još mnogo toga što mi je teško da formulišem na engleskom) je stvorilo takvu smešu koja je zamirisala na barut.

Ono što je novo i impresivno u isto vreme je da su ljudi, izgleda, odlučni da pružaju otpor koliko god da treba. Takođe, otpor je mnogo agresivniji i nasilniji nego ikad… A ljudi koji demonstriraju se ne raspravljaju sa onima koji razbijaju stakla i banke… Ok, osim KKE, vodeće komunističke partije…

Sa druge strane, i država je odlučna da svemu brzo stane na kraj, tako da je policija nemilosrdna.

Stotine hapšenja i hiljade suzavaca je ono sa čim se svakog dana susrećemo. Preko novina smo saznali da su naručili nove suzavce, pošto su u poslednjih deset dana u celoj zemlji potrošili oko 4500 suzavaca! Zaboravio sam da kažem da imamo pokrete i u mnogim gradovima… Pretpostavljam da ljudi ne mogu da se nadaju takvom masovnom otporu u manjim mestima…

Ono čemu se nadam je da će ovaj pokret postati još agresivniji i da će jasno istaći neke zahteve kao, na primer, pad ove vlade. U svakom slučaju, videćemo… Moram da idem. Za sat vremena će biti nove demonstracije u centru…

Ima još mnogo toga što sam zaboravio da kažem… kao, na primer, da je onog dana kada je bila sahrana dečaka, samo nekoliko metara dalje policija pucala u vazduh petnaest puta! Žele da nas uplaše, ali NEĆE USPETI!

Izvor

18.12.2008. 16:55

Koristeći novu vrstu suzavca, znatno jaču od dosadašnjih, policija je napala studente u Atini. Većina se povukla u zgradu pravnog fakulteta. Zapaljeno je i blindirano vozilo za prevoz novca. Neki su privremeno zauzeli obližnju crkvu i pri svakom novom napadu zazvonila bi zvona, što je svemu dalo jedan nadrealan šmek.

Prevod: Centar za liberterske studije
Izvor: On the Greek Riots

18.12.2008. 11:50

Sinoć je na šesnaestogodišnjeg učenika pucao policajac u civilu ili neki fašista (ne zna se sa sigurnošću). Učenik je ranjen u atinskom kvartu Peristeri, blizu svoje škole, dok je sa još desetak svojih drugova razgovarao o daljim akcijama. Policija je u javnost izašla samo sa kratkim izveštajem i to tek nakon nekoliko sati. Kada su se drugovi ranjenog učenika vratili na mesto zločina, da pokupe čaure kao dokaze, i na njih je pucano. U Atini, demonstranti spremni za akciju, uprkos jakoj kiši.

Prevod: Centar za liberterske studije
Izvor: On the Greek Riots

Otvoreno pismo studentima od atinskih radnika, u kontekstu socijalnih nemira koji su izbili kada je policija ubila jednog mladića.

Pismo studentima

Generacijska razlika između nas i opšte otuđenje otežava nad da komuniciramo sa vama kada smo zajedno na ulicama; zato vam pišemo ovo pismo.

Većina nas nije još nije oćelavila ili nabacila veliki stomak. Mi smo dio pokreta 1990-91. Sigurno ste slušali o tome. Tada, dok smo okupirali svoje škole u trajanju 30-35 dana, fašisti su ubili jednog učitelja jer je istupio izvan svoje predodređene uloge (one po kojoj on mora biti čuvar poretka) i prešao na našu stranu; pristupio je nama i našoj borbi. Tada, najtvrđi među nama su izašli na ulice protestvovali i pravili nerede. Ipak, mi nismo ni pomišljali da radimo ovo što vi danas radite bez po muke: napasti policijske stanice (iako smo pjevali "spalimo policijske stanice...")

Dakle, vi ste otišli korak dalje, kako to obično biva u istoriji. Uslovi su, naravno, drugačiji. Tokom devedesetih ponuđen nam je prosperitet ličnog napredovanja i neki od nas su to progutali. Sada ljudi više ne veruju u ovu bajku. Vaša starija braća pokazala su nam to tokom studentskog pokreta 2006-07; Danas vi ste im u lice pljunuli bajke koje su pokušali da vam prodaju.

Za sada je dobro.

Reći ćemo vam šta smo naučili iz naših borbi i poraza (jer dok god svijet nije naš, mi ćemo biti poraženi) a vi možete iskoristiti to što smo mi naučili, ako želite.

Ne ostajte sami. Zovite nas; zovite što više ljudi. Ne znamo kako to možete uraditi, ali vi ćete naći način. Već ste okupirali svoje škole i kažete da je glavni razlog to što ne volite svoje škole. Lepo. Kada ste ih već okupirali, promijenite njihovu namenu. Podelite svoje okupacije sa drugima. Kao što se ne bojite napasti njihove policijske stranice, jer ste zajedno, nemojte se plašiti pozvati nas da promijenimo svoj život, svi zajedno.

Ne slušajte političare i političke organizacije. Uradite šta morate. Vjerujte ljudima, ne apstraktnim shemama i ideja. Vjerujte svojim direktnim odnosima sa ljudima. Vjerujte svojim prijateljima; angažujte što više ljudi je moguće u svojim borbama. Ne vjerujte kada vam kažu da vaša borba nema politički sadržaj. Vaša borba je taj sadržaj. Imate samo svoju borbu i u vašim rukama je da zadržite tu prednost. Samo vaša borba može promijeniti vaš život, upravo vi i vaši stvarni odnosi sa vašim drugovima.

Nemojte se plašiti da krenete dalje kada se suočite sa novim izazovima. Svako od nas, u toku starenja, ima stvari koje su mu usađene u mozak. Imati i vi, iako ste mladi. Ne zaboravite važnost ove činjenice. Tada, 1991, suočili smo se sa mirisom novog svijeta, i vjerujte nam, bilo je teško. Naučili smo da uvijek moraju postojati ograničenja. Nemojte se plašiti uništavanja imovine. Nemojte se bojati ljudi koji pljačkaju prodavnice. Oni su deo nas, oni su naši. Vi (kao mi u prošlosti) ste vaspitani da svako jutro ustanete kako bi radili za druge, pravili stvari koje kasnije neće biti vaše. Uzmimo ih nazad svi zajedno, i dijelimo ih. Baš kao što dijelimo prijateljstvo i ljubav međusobno.

Izvinjavamo se što smo ovo pismo napisali na brzinu, pišemo ga u toku radnog vremena, u tajnosti pred šefom. Zarobljenici smo posla, baš kao što ste vi zarobljenici škole.

Proleteri

Prevod: Centar za liberterske studije
Izvor: LibCom

Svjedokinja iz Atene tvrdi kako novinari nisu bili zadržani 45 minuta, kako ne postoji nikakav general, kako su riječi o speedu uvredljive...

Izjave novinara HTV-a Josipa Šarića, koji je tvrdio kako su ga sa snimateljem Jurom Ožićem Bebekom oteli grčki anarhisti u nedjelju 14. prosinca u Ateni, sudionici prosvjeda okarakterizirali su kao senzacionalističke konstrukcije i laži.

- Priča o otmici i zatočeništvu prenapuhana je i smiješna - rekla nam je svjedokinja (podaci poznati redakciji), koja se već neko vrijeme nalazi u Ateni, a u trenutku spornog događaja bila je u blizini fakulteta Politehnike.

- To je smiješno. Nalazila sam se u blizini kad se to dogodilo i čula da su "upala" dvojica stranih novinara koji pojma nemaju što rade. Prosvjednici su provjerili o kome je riječ i uzeli im snimku iz kamere, a onda su otišli. I to je sve. Nisam niti pomislila da su iz Hrvatske, pa se nisam obazirala - ispričala nam je svjedokinja.

Oteti i uhićeni od nenormalnih, naoružanih…

Opis naoružane "ekipe koja apsolutno ne izgleda normalno" prema kojem J. Šarić na nekim portalima kaže kako pretpostavlja da su "na speedu ili ecstasyju", a koja ih je "držala 45 minuta" te im "otela putovnice i kameru", kod naše je sugovornice izazvao ljutnju i podsmijeh, a za novinarske tvrdnje kaže kako su plod bujne mašte.

- 45 minuta!? Naoružani prosvjednici!? To su bezočne laži! Sve je trajalo najviše deset minuta - tvrdi ona.

Svjedokinja je posebno istaknula kako prosvjednici nisu naoružani, stoga priča novinara ne stoji jer prilikom oduzimanja snimke nije im se prijetilo, niti su to činili nekakvi naoružani luđaci. To je još jedna od neistina koju je novinar HTV-a izjavio za hrvatske medije.

- Čime su to "otmičari" bili naoružani? To je potpuna laž! Očito je kako nisu znali što rade, prepali su se bez veze i posramili jer su ispali potpuno neupućeni, pa im je proradila bujna mašta - nastavila nam je svjedokinja i dodala kako je prilikom "otmice putovnica" bila riječ samo o provjeri tko su i odakle neznanci koji snimaju prosvjednike.

Reporteri HTV-a našli su se na ulici nepoznatog grada u kojem su ljudi, razumljivo, izuzetno osjetljivi na kamere i vlast protiv koje prosvjeduju, pa je u svemu tome vjerojatno riječ o onoj staroj narodnoj - u strahu su velike oči.

Poznato je da domaći novinari snimke predaju policiji, pa je tako i novinarima HTV-a kamera "oteta", što je, iako možda grubo izvedeno, bilo preventivno oduzimanje snimke, upravo kako bi se onemogućilo da materijal dospije u ruke policije jer bi mnogi zbog toga kasnije mogli imati velikih problema.

Informacije i dezinformacije

Postoje i slučajevi prerušavanja policajaca u novinare s ciljem ubacivanja među prosvjednike i njihova evidentiranja. To je ujedno i glavni razlog zbog kojeg su prosvjednici u prisutnosti novinara uznemireni, ili kako Šarić opisuje "…očigledno je da su bili na nekim drogama jer bi naprosto poludjeli kad bi vidjeli kameru ili fotoaparat, napadaju novinare, pretukli su već nekoliko…"

- Pa, ne moraš biti na drogama da poludiš kad te netko nepoznat na taj način ugrožava - rekla nam je sugovornica.

Za priče o nesuvislim napadima na novinare prema navodima nekih nezavisnih medija tvrdi kako su prenapuhani opisi preventivnih uzimanja snimki, a naslućuje kako ih širi policija s ciljem stvaranja negativne slike o prosvjednicima, posebice anarhistima.

Za dramu s putovnicama koju novinar HTV-a spominje kao prepreku povratka u Hrvatsku kaže kako bi je s lakoćom riješio svaki profesor ili profesorica koja je nekoliko puta vodila učenike na izlete u inozemstvo.

Potpuno neupućeno i nesuvislo izvješće

pominjanje "sulude hijerarhije" i "glavnog vođe" prosvjeda, stanovitog "generala", starijeg muškarca u dobi 45 do 50 godina koji s ostalim "starijim članovima organizacije šalje klince u ulične bitke" i prema čijoj su odluci novinarima vraćene stvari, a oni pušteni, našoj je sugovornici potpuno nepojmljivo.

- Iz takve priče vidi se tko je "očigledno mogao biti na nekim drogama". Kakve su to gluposti!? – zapitala se svjedokinja.

Nesuvisli opis "anarhist vojnog ustroja sa suludom hijerarhijom", spominjanje njihovih nejasnih ciljeva, "poretka bez političara" u kojem je nejasno tko vlada u "anarhističkoj državi koju žele", navodi je, kaže naša sugovornica, da se upita razumije li novinar Šarić osnovne principe i ciljeve anarhizma, te je li se o istima pokušao informirati.

Iskoristila je priliku i istakla kako prosvjednici i potem portala Javno svjetskoj javnosti upućuju još jedan apel kako ne vjeruju u negativnu sliku koja se o njima širi jer je u najvećoj mjeri konstruirana i ciljano plasirana kako bi se slomio otpor grčkog naroda koji se masovno s pravom pobunio. Tako su i prilikom mirnog zauzimanja državne TV postaje NET s transparenta poručili svima –

"PRESTANITE GLEDATI – IZAĐITE NA ULICU!"

Izvor

Od 8 sati ujutro zgrada GSEE (Patision i Alexandras) je okupirana.

Proglašavamo zgradu Oslobođenom Radničkom Zonom.

Otvorena Radnička Skupština u 18 sati.

Zgrada je otvorena svim radnicima cijeli dan.

* * *

- PROGLAS -

Mi ćemo ili sami odrediti vlastitu povijest
Ili pustiti da bude određena bez nas

Mi, fizički radnici, zaposlenici, nezaposleni, privremeni radnici, lokalni ili imigranti, nismo pasivni tv-gledatelji. Od ubojstva Alexandrosa Grigoropoulosa u subotu navečer sudjelujemo u demonstracijama, sukobima s policijom, okupacijama centra ili susjedstava. Ponovno smo morali ostaviti posao i naše svakodnevne obveze da bi preuzeli ulice s učenicima, studentima i ostalim proleterima u borbi.

ODLUČILI SMO OKUPIRATI ZGRADU GSEE

- Da je pretvorimo u prostor slobodnog izražavanja i mjesto sastajanja radnika.

- Da razagnamo medijsko-reklamirani mit da su radnici bili i da su odsutni od sukoba, i da je bijes ovih dana afera nekih 500 „nosioca maski“, „huligana“ i neke druge bajke, dok se na tv-ekranima radnike prikazivalo kao žrtve sukoba, dok kapitalistička kriza u Grčkoj i diljem svijeta vodi u nebrojena otpuštanja što mediji i njihovi menadžeri vide kao „prirodni fenomen“.

- Da ogolimo i razotkrijemo ulogu sindikalne birokracije u potkopavanju pobune – i ne samo tamo. GSEE i čitavi sindikalistički mehanizam koji ga podupire desetljećima i desetljećima, potkopava borbe, cjenka našu radnu snagu za mrvice , te pomaže očuvati sistem eksploatacije i najamnog ropstva. Stav GSEE od prošle srijede govori mnogo: GSEE je otkazao planirane demonstracije štrajkača, zaustavljajući se na organizaciji kratkotrajnog okupljanja na trgu Sintagma, istovremeno se time pobrinuvši da će se ljudi raštrkati u žurbi s trga, bojeći se da bi se mogli zaraziti virusom pobune.

- Da otvorimo ovaj prostor po prvi put – kao nastavak društvenog otvaranja stvorenog od pobune same, kao prostor koji je izgrađen našim doprinosom, prostor iz kojeg smo bili isključeni. Svih ovih godina povjeravali smo svoje sudbine spasiteljima svih vrsti, a završili izgubljenog dostojanstva. Kao radnici, trebamo početi preuzimati na sebe svoje odgovornosti, i prestati prenositi naša nadanja pronicljivim vođama ili „sposobnim“ predstavnicima. Mi moramo zadobiti vlastiti glas, za sastajanje, za pričanje, za odlučivanje i za djelovanje. Ustrajavamo protiv generaliziranog napada. Stvaranje kolektivnih otpora iz baze jedini je način.

- Da propagiramo ideju samoorganizacije i solidarnosti na radnim mjestima, borbenih komiteta i kolektivnih procedura iz baze, ukidajući birokratske sindikaliste.

Svih ovih godina gutamo bijedu, posredovanje, nasilje u radu. Postali smo naviknuti na brojanje osakaćenih i mrtvih – tzv. „nesreće na radu“. Navikli smo se ignorirati ubijanje imigranata – naše klasne braće. Dosta nam je živjeti u tjeskobi od osiguravanja nadnica, poreznih markica i mirovine koja nam sada izgleda kao daleki san.

Isto kao što se borimo da ne napustimo svoj život u rukama šefova i sindikalnih predstavnika, isto tako nećemo napustiti niti jednog uhićenog pobunjenika u rukama države i sudskog mehanizma.

IZRAVNO OSLOBAĐANJE UHAPŠENIH
BEZ PRESUDE UHIĆENIMA
SAMOORGANIZACIJA RADNIKA
GENERALNI ŠTRAJK

RADNIČKA SKUPŠTINA U „OSLOBOĐENOJ“ ZGRADI GSEE
Srijeda, 17. prosinca 2008. , 18:00h

* * *

Generalna skupština Pobunjenih Radnika

Izvor

Akciju su organizovali učenici i studenti Atine koji su za sutra najavili velike demonstracije u grčkoj prestonici, u okviru svakodenvnih protesta čiji je povod bila smrt 15-ogodišnjeg mladića, koji je poginuo 6. decembra u sukobu sa policijom.

Ubistvo 15-ogodišnjeg Aleksandrosa Grigoropulosa izazvalo je nerede i proteste širom Grčke, podstaknute nezadovoljstvom građana radom konzervativne vlade i socijalnim i ekonomskim problemima.
Više od 300 ljudi je privredenio ili uhapšeno zbog učešća u neredima u kojima je uništeno na stotine radnji i banaka.

Demonstranti planiraju da danas na skupu ispred suda u Atini zatraže oslobađanje svih uhapšenih.

Izvor

Još jedna "anarho-transportna" akcija se desila u utorak. Ove akcije, čiji je glavni cilj da se razbije krug "produkcije-cirkulacije-potrošnje", bile su prilično uspešne. Danas, kada su se ljudi pojavili na Victoria Station-u u Atinskom metrou, putnici su bili puno receptivni na nase slogane ("samoorganizacija putnika bi znacila kraj zakonduktere"). Automati za prodaju karata su onesposovljeni; sve CCTV kamere blokirane.

Indimedia prenosi da je program nacionalne televizije bio prekinut na nekoliko minuta: Studenti su se pojavili držeći transparente sa natpisom "PRESTANITE DA POSMATRATE - SVI NA ULICE"

Glavna policijska stanica u Zografou u Atini napadnuta je danas, jedno vozilo za razbijanje demonstracija i nekoliko automobila su zapaljeni.

"Država ubija! Tvoje ćutanje ih naoružava!
Okupacija svih drzavnih zgrada!
Komitet za okupaciju Gradskog Hola Agios Dimitrios-a"