Vreli junski dani u Subotici ove godine, doneli su sa sobom uzavrele strasti, i poslednje dane za rešenje problema fiskalizacije čuvenog ¨buvljaka¨. Muka koja tišti ovdašnje prodavce zbog nameta koji bi im potpuno, i do kraja uništili i ono malo posla što još kako tako uspevaju da održe na ovoj pijaci koja je mnogima za vreme sankcija značila razliku između života i smrti, postala je tolika da su se ovi inače za politiku najčešće potpuno nezainteresovani ljudi odlučili da demonstracijama, i pokušajem blokade graničnog prelaza ¨Kelebija¨skrenu pažnju ne samo vlasti, nego i građana koji u velikom procentu i dan danas svoje osnovne potrebe za odevanjem i obućom, i osnovnim higijenskim potrepštinama zadovoljavaju ovde, na ovoj pijaci.

Stvar se međutim završila kao i uvek, uz intervenciju najvernijih i za prljave poslove najornijih policijskih snaga, tzv. ¨Žandarmerije¨ koja je ove ljude koji ih kroz poreze i dadžbine hrane i opremaju nazivala najpogrdnijim imenima, ljude koji im daju hleb oni su nogama, i pendrecima prvo potisnuli sa puta ispred graničnog prelaza, a potom su ih u šumi koja nije daleko odavde propustili kroz šake. Naravno lokalna vlast je kasnije tvrdila da su dobili izveštaj od policije da nije bilo prekomerne sile... ali to je naravno laž.

Ova akcija uništavanja buvljaka međutim ugovorena je već ranije, gle ironije na dan rada Prvi maj, kada je Dinkić bio u kratkoj radnoj poseti Subotici, kada je osim ovoga ugovarao i modalitete kako da se građani Subotice opelješe preko računa za vodu, koji moraju biti povećani zbog zahteva Evropske banke za rekonstrukciju (EBRD), koja da bi dala kredit Subotici tj. subotičkom vodovodu, naravno bez da se građani o tom kreditu išta pitaju, zahteva da se računi enormno povećaju jer eto vodovod nije socijalna ustanova. Ali to je druga tema, i za drugu priliku.

Vratimo se međutim ¨Buvljaku¨i finansijskoj disciplinizaciji. Najgore sa ovim u vezi je to što su u prve redove ovoga protesta gurnuti kao i uvek radnici, u ovom slučaju ljudi koji na vrelini, i po najžešćoj zimi prodaju ovu robu, a iza čijih leđa stoje krupni izrabljivači, ljudi koji drže po dve tri i više tezgi, ljudi koji na veliko, šleperima, na vagone valjaju tekstil, obuću, tehničku robu itd. koji svoje pijune, prodavce na buvljaku plaćaju tek toliko da ovi ne pocrkaju gladni, ali da ipak ostanu ucenjeni, i uhvaćeni u mrežu rada pod nemogućim uslovima. Prodavci ne mogu da se žale na teške uslove rada, nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu, na godišnji, uvek im vise nad glavom inspekcije koje će njih kazniti ako prodaju robu nepoznatog porekla, koji će im oduzeti robu itd. Slična je ova situacija, kao na primer situacija sa ¨piratskim¨ diskovima gde zapravo krupni pirati drže u šaci sitne ribe koje se po ulicama dovijaju kako da prodaju diskove a da ih ne pohvata murija, da ih ne oglobi, ne otera u zatvor...Sa druge strane nisu samo prodavci ove robe izrabljeni. U istoj ako ne i goroj situaciji su i najčešće ŽENE koje rade u tajnim industrijskim pogonima, gde za 100- 150 Evra mesečno bukvalno crnče radeći više nego na normu, naravno sakrivajući se u podrume i ostajući tamo i po par sati dok ne prođe inspekcija, izložene prekovremenim, celodnevnim radnim vremenima, radeći u isparenjima, izložene hemikalijama, lepkovima itd.

Sve u svemu mreža izrabljivanja je sve gušća, neprozirnija, neuhvatljivija, radnici su pak sa svoje strane u potpunom mraku i neosvešćenosti, zavedeni i zaglupljeni organizovanom ideološkom harangom Malih i Srednjih preduzeća, Novih radnih mesta, Povećanjem proizvodnje, Obećanjem lakog života, Pinkovskim tehnologijama masovnih medija koje su se sada rasprostrle na sve televizije i radija, na sve pisane medije, Masovnim ludilom sporta i novog gladijatorstva- tzv.¨Olimpiskog Duha¨, Novih tehnologija, Religijskim i Nacionalnim razlikama itd. Radnici su zainteresovani samo da pobegnu na kraju teškog dana kući, da legnu pred televizor, ili da odu na drugo radno mesto gde nastavljaju da rade do iznemoglosti, ali ne samo radnici, nego i mladi koji bi trebali da vide, ne vide ništa zaslepljeni blještavilom Američkog načina života...

Treba udariti u velike bubnjeve da bi se makar i prenuli iz ovog, najdubljeg, najluđeg SNA.

Ivan Jović, Subotica. 7-8.7.2005