Dve i po decenije vladajuća klasa je satanizovala sve što iole asocira na socijalističko uređenje. Ideologija jurenja isključivo ličnog profita, kao navodne osnove za dobrobit čitavog društva, suvereno je vladala i kao rezultat toga imamo propale fabrike, uništenu ekonomiju, milionsku nezaposlenost, devalvaciju sistema obrazovanja, zdravstvene zaštite i, ono što se pokazalo pogubnim u prethodnih 15-tak dana, potpuni raspad sistema odbrane od prirodnih nepogoda. Po zvaničnim podacima, broj žrtava je 51 a nastala šteta se procenjuje na bar milijardu evra, od čega će se najviše polovina nadoknaditi iz EU fondova. Pošto se ovde budžet redovno probija i u normalnim okolnostima, a država je već prezadužena, vlast je došla na ideju da revitalizuje koncept koji je bio popularan pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka – koncept radnih akcija!

Ipak za razliku od radnih akcija u socijalizmu, kada se stvarala društvena svojina, koja je tek kasnije oteta od naroda i završila u rukama što države, što tajkuna, sada bi odmah, sve što se izgradi pripalo državi, a „akcijaši“ bi radili za staž, socijalnu i zdravstvenu zaštitu. Ovom perfidno smišljenom prevarom zloupotrebljava se iskazana solidarnost naroda, a teret finansiranja javnih radova bi se praktično svalio na one koji su možda i u najgoroj situaciji, na nezaposlene!

Zanimljivo je da je Vučić pre svega nekoliko meseci pričao kako smo mi zemlja ,,lezilebovića“ i kako ne može on da izdržava celu naciju. Sada vidimo kako pokušava da prikrije svoju katastrofalnu nesposobnost i nebrigu za narod, računajući na požrtvovanost i spremnost na uzajamnu pomoć tog istog naroda.

Ipak ovakve promene ponašanja premijera ne treba da nas čude. Navikli smo da političari pričaju sve i svašta ne bi li pridobili podršku za svoje ciljeve. Tako je premijer procenio da je, umesto priče o neradnicima u državnim službama, sada bolje propagirati nacionalno jedinstvo zbog katastrofe koja nas je zadesila. Pod tom parolom već je počela primena mera štednje. Smanjuju se plate, ukidaju socijalna davanja...

Ne smemo da pokleknemo pred histeričnom propagandom i dozvolimo ukidanje naših prava, posebno prava na zaradu! Nema nikakvog jedinstva niti zajedničkog interesa između onih koji sede u foteljama i vozikaju se skupim automobilima i onih koji lome kičmu po gradilištima. Ne smemo zaboraviti ko je sve ove godine profitirao na našoj muci i ko to i dalje čini. Pričaju nam kako nema para za obnovu, a vidimo da se novac redovno daje privatnim investitorima, kupuje se oprema i naoružanje za vojsku i policiju. Uprava sektora za vanredne situacije MUP-a je pre samo mesec dana kupila nove „pajero“ džipove!

Pozivamo radničku klasu da se organizuje isto onako energično i solidarno, kako smo se branili od poplava, ali ne kako bismo radili za džabe, već kako bismo odbranili svoja prava i poboljšali svoj ekonomski položaj.

Naterajmo gazde i državu da plate štetu, jer oni snose svu odgovornost!