Ovo je TikiWiki CMS/Groupware v1.9.11 -Sirius- © 2002–2008 od Tiki društvo Čet 28 of Mar, 2024 [21:44 UTC]
Borba na radnom mestu
Međunarodne aktivnosti
Istorija, teorija i kultura
Onlajn korisnici
Mi imamo 884 onlajn korisnika
rekurzivni linkovi štampaj
istorija slično komentar
SRBIJA U BLOKADI

Svaki radikalni pokušaj radnika i radnica Srbije – dovedenih na rub propasti politikom svih bivših i sadašnjih režima – da se izbore za svoje pravo na život dostojan čoveka, izaziva paničan strah u redovima sluga države i kapitalizma. Naricanje kapitalističkih lakeja, saradnika različitih «ekspertskih» udruženja – poput «Centra za liberalno-demokratske studije» i «Centra za slobodno tržište», nad sudbinom malograđana koji se nazivaju turisti i njihovim pravom na «slobodu kretanja», nam od prvog trenutka para uši. Naricanje tih osvedočenih neprijatelja slobode radništva nad ljudima koji idu na odmor, u situaciji u kojoj se izgladnelo i opljačkano radništvo bori za mrvicu dostojanstva, ubrzo je preraslo u otvorene pozive na nasilno razbijanje radničkih blokada i štrajkova. To potvrđuje stav Anarho-sindikalističke inicijative da su gazde (bili oni «privatnici» ili država sama) uvek spremni da izvuku «argument» sile kada se dovede u pitanje opstajanje njihovog sistema ropstva i pljačke. Ta činjenica dokazuje da samo jako, dobro organizovano i samodisciplinovano radništvo, spremno i za nasilnu odbranu svog prava na borbu za slobodu, može dovesti do korenite promene društva u kome živimo. Jedino anarho-sindikalizovane mase mogu ostvariti slobodu za sve.

Buržoaski mediji, stubovi trulog poretka pod kojim tavorimo, sada pod kontrolom «antimiloševićevaca» u najboljem Miloševićevom maniru pronalaze nove «strance» koji «vršljaju po Srbiji» sa navodnom namerom destabilizacije našeg društva. Policijskim metodama, našem radništvu isuviše dobro poznatim, perjanice žutog novinarstva pokušavaju objasniti štrajkove u Srbiji «najezdom alterglobalista» iz «sveta». Kao da u Srbiji radnice i radnici ne znaju same/i kako da se bore za svoja prava, kao da u Srbiji nema razloga za svakodnevne blokade, štrajkove i okupiranja fabrika.

Novinari u službi gazda pronalaze navodni Centar i izvor štrajkova u anti-globalističkom kampu u predgrađu Beograda ili u fiktivnoj međunarodnoj mreži sitnih buržuja (PGA), ne želeći da shvate da ne postoji jedan Centar radničkog otpora. Svaka radnica i svaki radnik, koji su svakodnevno pljačkani, ubijani kriminalnim uslovima rada i porobljeni životom u društvu Autoriteta i Kapitala predstavlja jedan centar otpora. Svi ti centri, rasuti po fabrikama, rudnicima, firmama i poljima Srbije, polako shvataju da imaju zajednički problem, zajedničke dahije, i ubrzano rade na stvaranju zajedničkog, decentralizovanog ali veoma dobro organizovanog odgovora na svet ropstva. Materijalni uslovi su ti koji anarho-sindikalizuju radničke mase u Srbiji.

Istina je da je Sindikalna konfederacija Anarho-sindikalistička inicijativa organizovala susret radnika i radnica EDB-a, koji su svoj štrajk već ranije najavili, sa članovima anarho-sindikalističkih i anarhističkih radničkih organizacija iz čitavog sveta. Susret je rezultirao dogovorom o stavljanju solidarnosti u praksu – oko stotinu radnika i radnica iz Evrope se pridružilo štrajku radnika EDB-a, noseći transparent sa natpisom koji oslikava vašan segment naše borbe: «Međunarodna radnička solidarnost». Transparent ispisan na srpskom, grčkom, bugarskom, engleskom i španskom jeziku.

Štrajkovi koji bukte širom Srbije su proizvod akumuliranog gneva napaćenog i opljačkanog radništva. Mi znamo da je mržnja prema nepravdi i ropstvu uvek praćena ljubavlju prema slobodi. U takvoj situaciji radikalizovano radništvo je izvršilo pritiske na sindikalne birokrate, koji ni u ovako teškoj situaciji nisu odustali od svoje kolaboracije sa gazdama i državnim strukturama. Primer radnika i radnica iz Kostolca, koji su preuzeli svoj sindikat od potkupljenih birokrata najrečitije govori tome. Sada je potrebno stvoriti nove sindikalne strukture, zasnovane na direktno-demokratskim principima kolektivnog odlučivanja, koje će sprečiti ponovnu pojavu birokratske klike.

Glavešine «sindikalnih» centrala, Čanak i Smiljanić, zaboravivši sve svoje međusobne razmirice su pred udarom besnog radništva shvatili da je ovim, istinskim, sindikalnim delovanjem njihova pozicija amortizera radničkog gneva dovedena u pitanje. Stoga su uglas krenuli da upozoravaju na anarho-sindikate koji žele da unište, njima toliko drag, kapitalizam i uspostave komunizam. Srećom, radništvu su dobro poznati efekti «rada» Branislava Čanka i Miljenka Smiljanića, kao što mu je dobro poznat i kapitalizam, tako da oni nikoga ne uspevaju da prevare ili zaplaše svojim budalaštinama.

Sindikalna konfederacija Anarho-sindikalistička inicijativa će nastaviti, kao u slučaju štrajka EDB-a i štrajka radništva Kostolca, da pruža potpunu podršku svim radikalnim sindikalnim akcijama, te će nastojati da ostvaruje kontakte, stvara veze i infrastrukturu potrebnu za ostvarivanje konačnog obračuna između nas robova i naših gospodara. Obračun, globalnu slobodarsku revoluciju, koji će slomiti kičmu državi i kapitalizmu!

Dole država i kapitalizam – živeo samoupravni slobodarski komunizam!
Živeo međunarodni anarho-sindikalistički pokret!

U Novom Sadu/Beogradu
06. 08. 2004.

Sekretarijat Sindikalne konfederacije Anarho-sindikalistička inicijativa

Napravio: Hal 9000 zadnja izmena: Ponedeljak 27. June 2005. [23:23:30 UTC] od Hal 9000


Narodni ustanak u Grčkoj



Undefined rss id 2
Pažnja!






GNU FDL Powered by TikiWiki Powered by PHP Powered by Smarty Powered by ADOdb Napravljeno uz pomoć CSS Powered by RDF osnaženo sa HAWHAW
rss Članci RSS Galerije slika RSS Forumi rss Direktorijumi
[ Vreme izvršavanja: 0.06 sekundi ]   [ Korišćena memorija: 3.89MB ]   [ 69 upita baze podataka ]   [ GZIP Disabled ]   [ Opterećenje servera: 0.84 ]