"Mnoge će iznenaditi činjenica da se u patentnom sistemu SAD-a ljudska DNK tretira kao i svaki drugi prirodni hemijski proizvod", kaže Fiona Marej, profesor na Masačusetskom institutu za tehnologiju (MIT), koautor ove studije.

"Izolovana DNK sekvenca može biti patentirana na isti način kao što i novi lek, dobijen, npr, iz biljke, može biti patentiran ako pronalazač može da pokaže jedinstvenu novu primenu tog leka."

Ova studija otkriva da su patentna prava položena na više od 4000 gena, ili 20 procenata od 24000 ljudskih gena. Od toga oko 63 procenata pripada privatnim firmama, a 28 procenata univerzitetima. Najveću kolekciju patenata drži farmaceutska kompanija Incyte, iz Palo Alta u Kaliforniji, sa 2000 patentiranih ljudskih gena.

"Ovi patenti njihovim vlasnicima daju ekskluzivno pravo upotrebe genetskih sekvenci u dijagnostičkim testovima, testovima efikasnosti novih lekova ili u proizvodnji terapeutskih proteina", kaže Marejeva. "Iako ovo ne znači da su oni vlasnici naših gena ... ovi patenti nam zabranjuju upotrebu tih gena u svrhe koje su pokrivene patentom", tvrdi ona.

Radi se, dakle, o tome da su patentirani "prečišćeni" geni (oni iz čije su sekvence odstranjeni delovi koji ne obavljaju nikakvu, ili obavljaju nepoznatu funkciju) kao i upotreba u određenim farmaceutskim i drugim istraživanjima i procesima proizvodnje.

Određeni delovi ljudskog genoma predstavljaju "vruće tačke" patentne aktivnosti. Neki od gena imaju i do 20 patenata na načine na koji ti geni mogu biti korišćeni. To su obično geni koji imaju veliki potencijal u farmaceutskoj industriji, kao npr. gen odgovoran za razvoj Alchajmerove bolesti.

Kritičari ovakve prakse ističu da široki patenti mogu onemogućiti buduće inovacije sprečavanjem istraživača u nalaženju altrnativnih primena patentiranih gena.

"Možete naći gomilu načina da zagrejete sobu mimo upotrebe grejalice, ali postoji samo jedan gen koji proizvodi ljudski hormon rasta", kaže Robert Kuk-Digen, direktor Centra za etiku, pravo i politiku genoma, Djuk Univerziteta.

Naravno, pored ovakvih "očiglednih" zamerki, kakva je moguće sprečavanje razvoja u istraživanju genoma, postavlja se i suštinsko pitanje prava bilo kojeg pojedinca ili grupe da polaže intelektualno ili neko drugo pravo na prirodne procese, delove organizma i način njihovog funkcionisanja. Bitno je primetiti da smo došli do još jedne oblasti primene patenata, pored već dobro poznate problematike softverskih patenata, gde čak i najveći zagovornici kapitalizma i "slobodnog tržišta" moraju priznati njihovu besmislenost.