Zakon o izmenama i dopunama komunalne policije nije ništa drugo do nova batina u ruci vlastodržačkog represivnog sistema kojim se dozvoljava još veći teror i pljačka,pogotovo siromašnog dela stanovništva.

Pod parolom „u skladu sa načelom ekonomičnosti nadležnosti opština i slabosti u izvršavanju istih“ novi zakon nalaže da svaki grad,koji je po poslednjem popisu imao preko 100.000 stanovnika mora obezbediti po jednog komunalnog policajca na svakih 5.000 ljudi,a oni koji imaju manje stanovnika dužni su imati jednog KP na 3.500 ljudi. Medjutim,kako je komunalana policija organizovana u opštinske organizacione jedinice,isti zakon utvrdjuje da ni jedna od tih organizacionih jedinica ne sme imati manje od tri KP ,te se taj minimalan broj odnosi i na opštine „koje imaju manji broj stanovnika od propisanog za obrazovanje unutrašnje jedinice KP“. Što znači da zakonodavac daje na volju gradskim i opštinskim vlastima da broj zaposlenih komunalnih policajaca može biti i veći od propisanog,odnosno da će u nekim opštinama na 200 ljudi biti po jedan KP. Ovo potvrdjuje i izjava Malog kako će Beograd imati 1.650 komunalnih policajaca,tj 1 KP na hiljadu ljudi!

U član 3. starog zakona dodati su novi stavovi (4. i 5.) po kojima se KP stručno usavršava i osposobljava.što se ustvari odnosi na nova ovlašćenja KP da upotrebljava fizičku silu,službene palice i lisice. Način maltretiranja i batinjanja je perfidno zakamufliran stavom zakona da „KP ima svoj kodeks etike.“ Dotični kodeks etike već su iskusili mnogi,pogotovo uhapšene žene bez bus plus karte u javnom prevozu i sirotinja koja po ulicama preprodaje stare stvari ne bi li nekako preživela.

Jedna od novih odredbi je da KP imaju pravo da traže podatke i izjave od ljudi koji su tzv svedoci prekršaja,ali gradjani nisu dužni ni kao očevici da daju bilo kakve izjave KP i ne mogu biti naterani,ucenjeni ili sankcionisani. Beskrupolozni upravljači naših života najmanje su se potrudili da putem izjava ili saopštenja za medije javnost obaveste o tome.

KP je dobila i ovlašćenje da od MUP dobija lične podatke za gradjane,vozila i „sve druge informacije“ što samo ukazuje da je sila i zastrašivanje predata još jednoj službi ljudi sa palicama i lisicama i fantomskim kodeksom.

Po novom članu 7. KP iz svih opština i gradova saradjuje,razmenjuje podatke,ima redovne sastanke načelnika zarad razmene „pozitivne prakse.“ U ovom stavu se nalaže i zajednička internet stranica KP,ali nije jasno da li će biti javna ili interna,koje će informacije razmenjivati i da li će objavljivati video snimke nasilja koje vrše nad gradjanima.

Interesantne su i izmene novog zakona o maloletnicima. Naime,po novom članu 11. maloletnim licima bi trebalo „da se bave KP posebno osposobljeni“ za rad sa maloletnicima,ali isti član zakona dalje nalaže „ako zbog okolnosti slučaja takvih nema“, maloletnicima mogu da se bave i neosposobljeni KP. Kao da će se baviti učenjem crtanja ili prepoznavanja saobraćajnih znakova sa decom,maloletnim licima se preti i osposobljenim i onesposobljenim KP. Isto je i sa delom iz tog člana po kome ovlašćenje delovanja KP prema maloletnicima može biti samo u prisustvu roditelja ili staratelja izuzev kada zbog „posebnih okolnosti ili neodložnosti postupanja“ to nije moguće. Posebne okolnosti i neodložnost najverovatnije opet podpadaju proceni famoznog etičkog kodeksa same KP.

Novi član 21. propisuje da KP ima potpuno novo ovlašćenje,tj pregled vozila. Bitan deo ovog člana glasi „ukoliko postoji opasnost da će pokušati da pobegne“ vozač čije vozilo se pregleda,tačnije pretresa, KP „upotrebiće sredstva vezivanja.“ Ovaj član precizira kako se naslućuje eventualni pokušaj bekstva zaustavljenog vozača -„sedanje vozača za upravljač vozila,uključivanje motora ili preduzimanje druge radnje kojim vozač pokazuje nameru da će da pokuša da pobegne.“ Ta druga radnja je normalno prepuštena samovolji procene KP,te ukoliko vozač posegne za maramicom koja se nalazi u odeljku ispod upravljača,KP ga može vezati. Nije preciziran ni sam način vezivanja,ukoliko se službene lisice zakoče iz nekog razloga,da li KP može upotrebiti uže,kaiš ili bilo šta drugo!? Ukoliko se vozač protivi vezivanju da li KP može da primeni fizičku silu,tj prebijanje službenom palicom!? Ili i to odredjuje KP etički kodeks!?

Zasnivanje radnog odnosa KP po novom zakonu je,blago reći,zanimljiv,jer donosi posebne uslove. Prvi je da KP ima psihofizičke sposobnosti,tj lekarsko uverenje. A propis o načinu psihofizičke sposobnosti donosi ministar lokalne samouprave,valjda jedini prepoznat kao vrlo stručan lekar i psiholog. Drugi uslov je da KP mora imati najmanje srednje obrazovanje i jednu godinu radnog staža u struci. U opštinama u kojima do sada nije bilo KP,nije bilo ni mogućnosti za rad u struci,te se možda misli na rad u MUP,džudo klubu ili službi privatnog obezbedjenja!? Ukoliko kandidat za KP nakon osposobljavanja u roku od tri meseca položi stručni ispit biće zaposlen „po skraćenom postupku.“ U ovom članu naši vlastodržci i uvlakači EU odredili su da se ima poštovati rodna,etnička i svaka druga ravnopravnost i to „shodno strukturi stanovništva opštine.“

I na kraju,zakon u zaključku „Razlozi za donošenje,tj izmenu zakona“ jasno navodi pravu namenu KP. „Uvodjenjem KP mogu se očekivati uvećani budžetski prihodi od naplate novčanih kazni za prekršaje.“ Jednostavno,kao nove jedinice terora,opasnog zastrašivanja i uvodjenja naroda u strahovladu,ovlašćenjima da legitimišu,privremeno oduzimaju predmete,vrše video nadzor,a sve to uz upotrebu sredstava prinude-fizičke snage,službenih palica i lisica,KP je osmišljena i kao uterivač dugova za državnu kasu,odnosno otimanje isključivo od siromašnih za one na vlasti i gazde koje poseduju privatno preduzeće bus plusa. Od donošenja novog zakona do danas potpuno je jasno i očigledno da KP jedino dejstvuje nasilnički ordinirajući upravo u javnom prevozu i po pijacama i ulicama na kojima sirotinja prodaje sve što ima u kući,ne bi li toj istoj fašističkoj skupini u obliku državnog vrha platila komunalne dažbine,a za hranu imala ako pretekne. Na nama je da istrajemo u traženju ukidanja nasilničke službe KP.