U Srbiji 2016. godine položaj žena je, uprkos deklarativnoj jednakosti polova, katastrofalan. Žene su plaćene drastično manje od muškaraca za obavljanje istih poslova, gazde ih ponižavaju još više nego muškarce, postavljaju im se nemogući uslovi rada, a nasilje nad ženama se ne smanjuje, već se povećava. Prema statističkim podacima za 2015. godinu, satnica je ženama 16,4% manje plaćena nego muškarcima - Svetski ekomonski forum tvrdi da će biti potrebno još 118 godina do izjednačenja plata na globalnom nivou, dok je naš Zavod za statistiku utvrdio da su žene plaćene u proseku 11% manje u odnosu na muškarce, za obavljanje istih poslova. Mnogi poslodavci zahtevaju od svojih radnica garanciju da neće ostati u drugom stanju određen broj godina, zarad poslovne efikasnosti. Slično je i sa penzijama, one su 39% manje za žene nego za muškarce. Pored ekonomskih nejednakosti, potrebno je navesti da su žene mnogo češće žrtve nasilja, u proseku svaka treća žena je žrtva fizičkog napada ili seksualne zloupotrebe: patrijarhalno društvo stavilo je zakon u službu muškaraca koji neretko koriste to što su žene uglavnom fizički slabije ne bi li potvrdili svoju dominaciju u društvenim okvirima.

U kapitalističkom društvu emancipacija žena i njihovo oslobođenje od stega patrijarhata, kao i svih ostalih idiotizama konzervativnih, seksističkih
obrazaca ponašanja nije moguća. Koliko god da liberalne, feminističke nevladine organizacije, kao i razne državne istitucije zadužene za navodno
sprovođenje rodne ravnopravnosti tvrde da je kroz edukaciju i postepen rad moguće postizanje jednakosti polova u kapitalizmu, istina je ta da je
kapitalizam neraskidivo vezan za patrijarhat i tradicionalnu porodicu kao osnovnu proizvodnu ćeliju društva.

Žene su u kapitalizmu dvostruko ekspolatisane i ideja da je moguće oslobođenje žena u takvom društvu je apsolutna iluzija i laž. Jedino ukidanjem kapitalističkog društveno-ekonomskog sistema i izgradnjom novog slobodarskog društva baziranog na ekonomskoj, političkoj i socijalnoj jednakosti, uzajamnoj pomoći, direktnoj demokratiji i realizaciji potencijala svakog pojednca i pojedinke, biće moguće uništenje seksizma, patrijarhata i svih drugih oblika diskriminacije u društvu. Dok god postoje ideološke i ekonomske postavke na kojima funkcioniše kapitalizam, žene će biti ekspolatisane na svakom koraku, na svaki način.

Rešenje, dakle, nije ni u ćutanju i trpljenju, ni u kritikovanju posledica patrijarhata, već samoorganizovanje radnica, studentkinja, nezaposlenih, svih žena pripadnica radničke klase koja čini 99% svetske populacije, kao i aktivno sudelovanje u klasnoj borbi na radnom mestu, na ulici, u lokalnoj zajednici, kod kuće i na svim ostalim mestima gde su eskploatisane jer jedino kroz borbu i kroz uništenje kapitalizma može doći do uništenja patrijarhata, a sa njim i do potpunog oslobođenja žena.

Svim pripadnicama radničke klase želimo borbeni i revolucionarni 8. mart!