Žene su sve češće žrtve diskriminacije na radnom mestu, ali se o tome ne priča javno. Konkretni podaci ostaju skriveni. Tome u prilog ide činjenica da na prste jedne ruke mogu da se izbroje krivične prijave podnete za ovo krivično delo.

- Slučajeve u kojima žena lakše od svog muškog kolege biva proglašena tehnološkim viškom, kada joj se ne isplaćuju odgovarajuće zarade, kada je plaćena manje, kada njeno mesto i zarada nisu adekvatni i određeni prema kvalifikacijama ili kada je mimo procedure, samovoljom pretpostavljenog prebačena na neodgovarajuće radno mesto, često nismo spremni da okvalifikujemo kao uskraćivanja prava ili obespravljenje. Patrijahalno vaspitanje, činjenica da su žrtve u ogromnoj većini žene, osuda sredine ukoliko se slučaj prijavi i neodgovarajuća kazna za počinioce, razlozi su zbog kojih se o ovoj temi nerado govori, ali i malo čini na suzbijanju diskriminacije na radnom mestu - kaže Katarina Kostić, iz Autonomnog žensog centra.

Prema njenim rečima, seksualno nasilje, kao i svaki drugi oblik nasilja, naravno, izaziva strah kod žene, dovodi je u stanje šoka, traumatizuje je. Stručna pomoć je, kaže Katarina Kostić, najčešće nužna, a satisfakcija za žrtve najčešće izostaje.

- Svaka treća žena tokom života doživi neki oblik nasilja, odnosno uznemiravanja ili zlostavljanja, govore podaci poslednjih istraživanja koje su sprovele ženske nevladine organizacije u SCG i regionu.
- Najdrastičniji, i ujedno primeri o kojima se javno ne govori vezani su za seksualno uznemiravanje na radnom mestu koje se može zvati i seksualnim ucenjivanjem - napominje Katarina Kostić.

Jedna od takvih žrtava je Slavica, izbeglica iz Hrvatske, stara 44 godine, majka troje dece, po zanimanju VKV kuvarica. Imala je nesreću da postane predmet pažnje i upornih nasrtaja svog neposrednog rukovodioca, Zorana. U ugostiteljskom preduzeću u kojem je radila, posle druge smene oko 24 časa njen šef bi je čekao i proganjao svojim udvaranjima. Slavica se dovijala na razne načine, odbijala nasrtaje i susrete, sve dok jednom prilikom nije, posle takvog bliskog susreta, bežeći od njega, pala i slomila ruku. Više nije mogla da ćuti, upoznala je sa ovom situacijom supruga, porodicu i najblže prijatelje koji su je savetovali da se obrati SOS telefonu za žene žrtve diskriminacije na radnom mestu.

Kada je izgledalo da će se problem prevazići, njen progonitelj je ponovo pokušao da je jedne večeri prati kući. Slavica je zatim doživela i nervni slom i otišla na duže bolovanje. Obratila se tada sindikatu, direktoru preduzeća kao i policiji. No, pomoć je bila nedovoljno efikasna pa je, u želji da sačuva zdravlje i porodicu, odlučila da napusti firmu.

Prema podacima Sekcije žena UGS Nezavisnost alarmantni podaci o porastu nasilja nad ženama na radnom mestu izazivaju nevericu, ali ujedno i potvrđuju upozorenja stručnjaka da povrede koje su nanete ženama ne potiču samo od bračnih partnera. Žena može biti pretučena i na poslu, najčešće od direktno nadređenog muškarca.
Na osnovu anonimnog istraživanja izuzetno je rasprostranjeno seksualno uznemiravanje i ucenjivanje na poslu, ali podataka na tu temu nema. To je jako teško ispitati, seksualno zlostavljanje je tabu tema, a i žrtve se plaše da bi poslodavci ili šefovi mogli da im daju otkaz. To pokazuju iskustva žrtava, jer one koje su rešile da progovore uglavnom su loše prošle, pokazuju istraživanja UGS Nezavisnost.

Ponekad, pak, ni visoka stručna sprema ni šefovsko mesto, ne mogu da zaštite ženu od muškog nasilja.

To je doživela Ana, diplomirani inženjer, koja radi kao šef u velikom društvenom preduzeću. Doživela je na radnom mestu od kolege ničim izazvan žestok verbalni napad. Psovao joj je, kako kaže, majku i nazivao pogrdnim imenima.

A kako izgleda biti samohrana majka sa vanbračnim detetom u muškom okruženju, Sonja je osetila na svojoj koži. Na radnom mestu Sonja trpi kako kaže, kamenovanje rečima, podsmeh svojih kolega i razne aluzije na to što nije udata.

- Evidentno je da se ovom obliku nasilja ne pridaje dovoljno pažnje, negira se njegova ozbiljnost, a žrtvi - ženi se pripisuje dobrovoljno učešće i krivica, jer "sama je to i tražila - kaže Kostić iz Autonomnog ženskog centra koji se od 1993. godine bavi problemom nasilja u porodici

- Za to što se ovom obliku nasilja ne pridaje dovoljno pažnje, razloge treba tražiti u domaćem, patrijahalnom društvu, jer pitanje dominacije i moći, ekonomske, političke, kulturne, ima najčešće rodnu dimenziju, a žene je u svim društvima imaju manje od muškaraca - kaže Kostić.
Iako ne postoje egzaktni podaci o seksualnom uznemiravanju na poslu, osnovano se pretpostavlja da je tih slučajeva sve više.

- Opšte je poznato da što je društvo siromašnije što je više nezaposlenih i što su slabiji propisi i norme, ne samo zakoni nego i pravila u preduzeću, to je veća verovatnoća da bude svih vrsta uznemiravanja i ucenjivanja. Ono što je evidentirano kao problem jeste da je teret dokazivanja na žrtvi. Organizacije koje se bave ovom problematikom zalažu se da teret dokazivanja bude na poslodavcu i da svaka firma i svako preduzeće ima u pravilima rada eksplicitnu zabranu i definisane disciplinske mere za uznemiravanje i seksualno ucenjivanje. Naravno, mora se uticati i da svi budu ohrabreni da to iznose kao problem - kaže Biljana Branković, članica Glasa Razlike.
Prema njenim rečima, praksa pokazuje da žene ne pričaju o seksualnom zlostavljanju ili o seksualnom zlostavljanju ili uznemiravanju, jer im se ne veruje, ili bivaju optužene da su izazivale. Nije redak slučaj da misle da se jedino to njima desilo ili da zbog straha da ne budu izložene optužbama porodice i najbliže okoline, stvar jednostavno prećute. One su najpre sklone da zaborave ako mogu, jer u suprotnom, ako slučaj prijave, najčešće dobiju otkaz.

- Ostaje da se vidi koliki su realni dometi primene člana 102 Krivičnog zakona i koliko se može učiniti na edukaciji žena, kako bi se one podstakle da prijave svaki oblik ili pokušaj zlostavljanja na poslu. Ovo je veoma bitno, jer sva istraživanja govore da je nasilje nad ženama na poslu samo vrh ledenog brega i direktna posledica jednog generalno diskriminatorskog odnosa prema slabijem polu, koji se manifestuje u svim starosnim kategorijama - navodi Biljana Branković, koja je od 1998. do 2003. radila istraživanje na tu temu i u kome je bilo obuhvaćeno četiri hiljade adolescenata i adolescentkinja u Srbiji.
Prema rezultatima tog istraživanja svaka osma devojka je preživela neki oblik seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja. Radi se o težim oblicima seksualnog nasilja kao što su silovanje, pokušaj silovanja, incest, ucena, pretnja, zloupotreba položaja. Nasilnik je najčešće žrtvi poznata ili bliska odnosno nadređena osoba.

- Žalosno je da ti slučajevi iako jesu zakonski kažnjivi ostaju potpuno nevidljivi nadležnim službama. Recimo, samo 16 odsto je prijavljeno policiji, iako su ti slučajevi često drastiči, a i zakonski kažnjivi, a ispostavilo se da je 20 odsto počinilaca i ranije zlostavljalo druge osobe. Ono što je karakteristično je ignorantski stav okoline prema ovom problemu - ističe Branković.


Šta kaže Krivični zakon

Krivično delo seksualnog zlostavljanja regulisano je Krivičnim zakonom, član 102 a Republike Srbije. "Ko drugo lice seksualno zlostavi ili na drugi način grubo povredi dostojanstvo njegove ličnosti u sferi polnog života kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do šest meseci. Ko delo iz stava jedan ovog člana izvrši zloupotrebom svog položaja nad licem, koje se prema njemu nalazi u odnosu kakve podređenosti ili zavisnosti kazniće se zatvorom do jedne godine. Gonjenje za dela iz stava 1 i 2 ovog člana preduzima se po privatnoj tužbi".

Po novom zakonu o radu pored zabrane diskriminacije u članu 21 zabranjeno je i uznemiravanje i seksualno uznemiravanje.


Šta je seksualno nasilje

Seksualno nasilje je opšti naziv za brojne oblike seksualnog zlostavljanja, za koje je karakteristično da se odvijaju bez dobrovoljnog pristanka, odnosno da su iznuđeni primenom sile, pretnjama ili zloupotrebom pozicije moći. Uznemiravanje obuhvata dobacivanje i vulgarne komentare, seksističke viceve i šale na radnom mestu, ali i ucene koje podrazumevaju prisilu da se izvrše određene seksualne radnje, u cilju ostanka na poslu, napredovanja, itd. Neretko, događaju se i silovanja. Međutim, seksualno nasilje ne uključuje nužno fizički kontakt, ali ženu uvek dovodi u neugodnu situaciju, ponižavajući je i izazivajući osećaj srama i krivice.