Šta biste rekli o zemlji koja traži pomoć za odevanje i obuvanje velikog broja siromašnih, dok istovremeno namerno uništava novu odeću i obuću?

Takva zemlja mogla bi uskoro da postane Srbija, koja se u ovoj neobičnoj situaciji našla u nastojanju da se približi evropskim i svetskim standardima po pitanju zaštite intelektualne svojine.

Naime, od Srbije se traži da počne sa uništavanjem carinski zaplenjene falsifikovane robe koja nosi žigove poznatih svetskih marki bez obzira na mogućnost da se tom robom humanitarno pomogne veliki broj izbeglica i raseljenih lica koji su ispod granice siromaštva.

Obuća za Evropu

Onome ko je bos bilo kakva obuća dobro bi došla, međutim u nekvalitetnoj i krivotvorenoj obući ne može se u Evropu.

Ovako bi se najkraće mogla opisati dilema pred kojom se nalazi srpska država koja već trinaest meseci nastoji da veoma striktno sprovodi propise o zaštiti intelektualne svojine, što je najvidljivije u carinskom postupku.

Vladimir Radan načelnik odeljenja za zaštitu intelektualne svojine u Upravi carina kaže da na carinjenje često stiže roba sumnjivog porekla i da carina u takvom slučaju kontaktira nosioca prava za određenu robnu marku u Srbiji.

Kako se uvozi?

Prvi signal da nešto nije u redu je zemlja iz koje se uvozi, jer je uobičajeno da se originalna roba čak i kada je proizvedena na Dalekom istoku, distribuira iz centara u Evropi.

'Prema tome, ako se na carini pojavi firmirana roba koja se uvozi direktno iz Kine, mi sumnjamo da se radi o falsifikatu. Obaveštavamo nosioca prava koji izlazi na lice mesta i prepoznaje robu. Ako se ispostavi da je roba krivotvorena, pravi se zapisnik, ona se sklanja u magacin, a nosilac prava podnosi tužbu trgovinskom sudu koji donosi presudu', kaže Vladimir Radan.

Robna marka koja je najviše na udaru i u svetu, ali i u Srbiji je Najki (Nike).

Ovlašćeni zastupnik Najkija u Srbiji je kompanija Delta sport, a predstavnik te kompanije Čedomir Marković potvrdio je da je uvoz lažne robe sa njihovim znakom krupan problem.

'Do 1. oktobra 2004. godine to je bio naš najveći problem, Roba je ulazila svim kanalima u zemlju i po nekoj našoj proceni godišnje se u Srbiji prodavalo 80,000 pari lažnih Najki patika'.

Uništiti ili razdeliti?

Nekada se carinski zaplenjena roba prodavala na javnim nadmetanjima, ali sada propisi nalažu da se ta roba uništi, reciklira ili podeli u humanitarne svrhe.

'Od 1. oktobra 2004. mi smo zaplenili oko 30,000 pari patika, od čega je izvršna presuda za uništenje doneta za 19,000 pari. Imamo nekih 15,000 kompleta trenerki, vindjakni i tako dalje', kaže Vladimir Radan.

Međutim, pojavljuje se novi problem. U Srbiji nema uslova za bezbedno, ekološki prihvatljivo uništenje ili reciklažu. A ni podela u humanitarne svrhe nije uvek najbolje rešenje:

'Mi imamo veliku količinu lažnih nokia baterija za mobilne telefone, a kako to da delimo u humanitarne svrhe. Ista stvar je i sa kozmetikom za bebe, gde je nepoznat i proizvođač i sastav', rekao je BBCju Vladimir Radan iz Uprave carine.

Kada su u pitanju patike, trenerke i druga firmirana odeća, mišljenje o tome šta sa tim treba da se radi traži se od nosioca prava za određenu robnu marku za teritoriju Srbije.

Tvrd stav kompanija

Čedomir Marković iz Delta sporta kaže da oni kao zastupnik moraju da se drže stava Najkija, a ta firma izričito traži da se svaki falsifikat nekog njihovog proizvoda uništi.

Nema izuzetaka čak ni za humanitarne potrebe kaže Marković za BBC.

'Delta sport je poznat kao firma koja prati sve humanitarne akcije, ali ovo nije humanitarna akcija. Ti falsifikovani modeli imaju vrlo kratak rok trajanja. Najki insistira da se ti modeli unište pre svega zato što njihova upotreba ruši reputaciju kompanije'.

A nije da ne bi imalo kome da se podeli.

U Srbiji ima više od pola miliona ljudi koji su samo po osnovu ratnih sukoba iz devedesetih napustili svoje domove i dobar deo njih je ispod granice siromaštva.

Šta treba izbeglicama

Saša Damnjanović, portparol Komesarijata za izbeglice potvrđuje da su potrebe za humanitarnom pomoći i danas velike, ali i da princip 'daj šta daš' nije idealan:

'Mi podržavamo svaku inicijativu koja ima za cilj da pomogne izbegličkom stanovništvu, ali se i protivimo da im se kao pomoć deli falš roba. Koliko god oni bili ugroženi ne može im se pomagati tako što će im se davati cipele koje će se raspasti posle mesec dana. Ali jesmo za to da im se pomogne, te ako se stvori neka takva inicijativa, a to je pre svega u nadležnosti carine, mi smo spremni da pomognemo da se odgovarajuća roba podeli preko organizacija sa kojima mi sarađujemo'.

Saša Damnjanović kaže da mu nije poznato da li se tokom devedesetih izbeglicama delila falsifikovana ili krijumčarena roba.

O najavi da bi kao svojevrsna kompenzacija zbog odbijanja da se falsifikati podele moglo doći do poklanjanja izvesne količine originalnih proizvoda od strane zvaničnog zastupnika, Damnjanović kaže da za takve slučajeve ne zna, ali da je moguće da je do takvijh donacija dolazilo mimo komesarijata, odnosno u neposrednoj saradnji sa nekim izbegličkim centrom.

Opasnost od preprodaje

Jedna od primedbi i carine i zastupnika najkija je da prilikom podele u humanitarne svrhe postoji mogućnost da deo falsifikovane robe dospe na tržište, a naročito se to odnosi na falsifikate koji su po spoljnom izgledu veoma blizu originalu.

U Komesarijatu za izbeglice kažu da do takvih zloupotreba ne bi trebalo da dođe prilikom raspodele, ali da to niko ne može da garantuje.

Od zaplenjenih patika do sada nijedan par nije stradao, a Vladimir Radan kaže da gotovo svakodnevno radi na pronalaženju rešenja za izvršenje već donetih pravosnažnih presuda:

'Samoinicjativno sam bio u beogradskoj Gradskoj čistoći gde već godinu dana imaju jednu mašinu za seckanje automobilskih guma. To je za nas jako zanimljivo i ja sam se raspitivao da li može da se tako obavi uništenje odnosno uklanjanje iz trgovinskih tokova određene robe. Potom bi ta roba išla na reciklažu, ako za to postoje uslovi, ili bi završavala na đubrištu', kaže Vladimir Radan iz Uprave carine.

Neprijatna slika

Delta Sport i Najki mogli bi da pomognu državi kada su u pitanju troškovi uništavanja zaplenjene robe sa njihovim znakom kaže Čedomir Marković iz Delta Sporta.

A ako je za neku utehu, carine i porezi od legalnih proizvoda donose mnogo više novca u budžet nego što bi se dobilo čak i ako bi se falsifikati legalno uvozili i prodavali.

Deo tog novca biće svakako upotrebljen i u humanitarne svrhe.

No, i uz ta saznanja, pogled na mašine koje uništavaju 30,000 pari nikada obuvenih patika neće biti prijatan.